Žumberak Ultra Trail 2019. ili kako je “najpozitivniji luđak” istrčao najdužu duljinu u životu…na svježinu?

Zasigurno najreklamiranija utrka naše najbolje trail lige, što je rezultiralo nenadmašivim brojem sudionika. Čestitke organizatorima iz Jastreb Extreme-a. U četiri različite kategorije, startalo je gotovo 700 trkača (točno 693), spremnih, ili su barem tako mislili, pregaziti Samoborsko gorje kao plitak potok…nisu baš svi uspjeli u svojem naumu. Nudilo se rekreativnih 8 km sa 388 m visinske, zatim “kratak” sa 15 km i 672 m uspona, sljedeća je bila duga sa 28 km i 1430 metara penjanja i ULTRA sa 57 km i svih 2500 metara uspona i silazaka. Ukupno je finiširalo njih 641, s tim da su jedino na rekreativnoj svi koji su startali i ušli u cilj. Samo za usporedbu, ta “rekreativna” staza je imala samo kilometar manje od naše kratke staze Samoborske zimske trail lige… Slijedi osvrt na svaku od dionica, sa naše klupske strane.

photo by Dinko Samardžić – start duge staze

Rekreativna staza

Idemo obrnutim redoslijedom, posljednja je startala najkraća dionica, imali su, njih 151 koji su startali, za istrčati, ili prehodati, 8 kilometara sa nešto manje od 400 metara uspona. Boje našeg kluba predstavljali su: Aleksandra Nika Lasić i Erwin Katarinčić. Nika je bila 18. među damama, dok je Erwin zauzeo 38. mjesto među muškarcima. Lijepo je da je nastupilo i dosta djece, koja će od malena steći zdrave navike kretanja u prirodi.

Najbrži na rekreativnoj stazi bili su redom – Josip Domjančić (43:57 minuta), Albert Rušak (46:00) i Ivica Gelo (50:30) u muškoj konkurenciji, te Renata Kožar (54:13), Vanja Rupčić (56:06) i gošća čak iz daleke Kine Xiuling Zhang (59:14), koje su činile žensku konkurenciju.

Kratka staza

Kratka staza sa svojih najavljenih 15 kilometara i 700-tinjak metara penjanja, bila je optimalan izbor za najveći broj natjecatelja, njih 260. Žene koje su najbrže savladale tu dužinu i visinu bile su Suzana Lučić (1:46:24 sat), Tea Faber (1:47:22) i Marta Grubić(1:48:47), i to s vrlo malim međusobnim vremenskim razmacima. U muškoj konkurenciji situacija je bila još neizvjesnija do samog kraja te Ratko Boroš (1:45:15), Ino Šepec (1:45:25) i Dubravko Paver (1:45:31) ciljnu liniju pretrčavaju sa sekundama razlike.

Naše boje su predstavljali već spomenuti Dubravko Paver (3), Milan Komljenović (34), Jan Hovorka (54), Zvonko Maduna (63), Deajan Popek (97), Nada Vidović (98), Sanja Ljubić (109) i Dubravka Šparavec (110). Čestitke svima, no posebno našem Dubravku koji je osim što je bio ukupno treći muški, zauzeo i drugo mjesto u kategoriji M35. Bravo!!!

Dubravko Paver – ukupno treći na kratkoj stazi

Duga staza

Na dugoj stazi su natjecatelji osim savladavanja 28 kilometara sa gotovo 1500 metara uspona, ganjali i međunarodne kvalifikacijske bodove, gdje se za završavanje ove dionice dobijao jedan ITRA bod. No, do njega nije došlo čak 14 natjecatelja od 187 koliko ih se pojavilo na startu.

Ovom je stazom apsolutno zavladao Nikola Špoljar s vremenom 2:48 sata, dok drugi Bruno Škrinjarić za njim stiže deset minuta, a Renato Kuzekjoš minutu kasnije čime zauzima treću poziciju u muškoj konkurenciji. Među ženama pobijedila je Ivančica Jež (3:26:30), ali i tek za 30 sekundi pobjegla Njemici Susi Lell koja na kraju završava kao druga. Treće mjesto zauzima Helena Gleđa u vremenu 3:30 sata.

Naše klupske boje predstavljali su Nenad Koletić (14), Nola Jandrečić (5), Marko Celižić (78), Mirjana Klarić (31), Dražen Šunjić (106) i Mirjana Mandić (51).

Posebno ću istaknuti Nolu Jandrečić, koja osim što je bila ukupno 5. žena, osvojila je medalju u starosnoj kategoriji, kao 2. seniorka. Također, osim što je ukupno 14. naš Nenad Koletić je pobjedio sve u kategoriji M45+ i uzeo 1. mjesto!!

Nola kao 2. u kategoriji ŽS
Neno kao pobjednik kategorije M45+

Ultra

Najveći broj kvalifikacijskih ITRA bodova za utrke na svjetskoj razini, između ostalog i za Ultra Trail du Mont Blanc, osvajao se na Ultri dugoj 57 kilometara uz 2500 metara penjanja. Po tri ITRA boda zaradilo je 57 finišera, dok šestoro nisu uspjeli u izazovima subotnje utrke.

Od devet žena, do svojih bodova prva je došla Timea Losonc iz Mađarske za nešto manje od 7:10 sati. Druga u cilj ulazi Ivana Ivandija (8:00 sati) iz Crne Gore, a rodom Đurđevčanka. Irena Smojver, dodavši si još pokoji kilometar u avanturama s njenom ptičarkom Harley, dolazi 17 minuta kasnije i zauzima treću poziciju.
Bojan Kuljić pomeo je mušku konkurenciju za 5:54 sati, ali ni drugi Matija Razum (6:04) na ovakvu duljinu ne zaostaje mnogo. Hrvoje Vlašić u cilj stiže kao treći tek tri minute kasnije.

Naše boje su branili Matija Razum (2), Kristijan Dolenac (12), Vedran Šer (14), Iva Venne (5), te Krešimir Mandić, koji utrku nije završio, jer kako je rekao: “U trenucima dok sam stajao na skretanju prema cilju (tzv. bukva fulalica) i jos malo razmišljao o odluci, mnogi su me trkači sustigli i pitali što sam stao, a ja im kažem ne znam, ne da mi se.” Pošteno i svakako pametno…ne forsirati kada ne ide.

Krešo i naš najpozitivniji luđak Matija, prije starta Ultre

Naša dama sa postolja, gotovo uvijek kada negdje nastupi, Iva Venne, je, osim što je bila 5. ukupno, osvojila 1. mjesto u kategoriji Ž45+. Bravo!

1. mjesto u Ž45+ na ultri

A sada, umjesto da ja više drvim o ovoj odličnoj utrci, ili koristim djelove teksta odlične Martine Maloče, sa 3sporta, evo što sam o svojem fantastičnom podhvatu, nakon dužinske pripreme od svih 26 kilometara u Brinju, kaže Matija Razum, osvajač drugog mjesta ukupno i 2. mjesta u seniorskoj konkurenciji na najdužoj dionici.

Matija ulazi u cilj nakon nešto više od 6 sati jurnjavetempo 6:23!!!

“S obzirom da sam prije tjedan dana odradio Svjetsko prvenstvo, a do slijedećih većih utrka (25Manna i Svjetski kup u Kini) ostalo je dobrih 2 mjeseca, odlučio sam se okušati na 53km (i preko 2500m uspona) dugom Žumberak Trailu.
Utrka za koju uopće nisam bio spreman, s obzirom da su mi najduža trčanja ove godine 26km (Brinje Trail), 21km (Jaska half) i 20km (WOC Long). Međutim, treba nekad i glavom kroz zid 😀

Dan prije utrke proučio sam stazu i pripremio taktiku. Iako je staza bila najavljena 57km, proučavanjem profila od prošle godine i novosti za ovu, skužio sam da će ipak biti 53km, što i nije neka razlika, jer najveći problem je jako puno uspona (preko 2500m).
Taktika je bila kroz utrku potrošiti 7 SiS gelova (svakih 45′), 3 SiS energy pločice (svakih 90′) i piti što je više moguće vode, što je bitno za sprečavanje grčeva i nadoknadu tekućine po ovim vručinama. U principu, ideja je bila na svaku okrijepu doći sa praznim flašicama i nadopuniti vodu, a osim toga se ne zadržavati tamo da ne gubim vrijeme zarađeno na stazi.
Što se trčanja tiče, po prijavama sam vidio da trče Kuljić i Vlašić od boljih i ideja je bila biti negdje uz njih, pa sam i dan prije provjerio Vlašićeve prolaze od prošle godine da imam okvir kako stojim u kojem momentu, jedino je još trebalo dodati 14min na prolaze za prvi (novi) krug do Gajevog kamena i manji oko Velkog dola.
Uz to, krenuti lakše u startu i brzo hodati sva brda, jer tko zna kakav ću biti pred kraj trke, pa se trčanje uzbrdo ne isplati.

Prvi dio staze sam odradio sve po planu. Stao na svakoj okrijepi, nadopunio vodu i kranuo dalje. Iznenadili su me ostali koji su kroz okrijepe prošli bez stajanja ili samo na par sekundi, međutim imao sam svoju taktiku i znao sam da će se isplatiti kasnije.
Osim Hodžića koji se zaletio na startu, svi ostali smo bili tu negdje unutar par minuta i viđali smo se na dolasku/odlasku s okrijepe. Kuljić i ja smo uglavnom bili skupa uz male razlike na usponima gdje sam ja bio brži i na spustevima gdje je on nadoknađivao.
Dolaskom na Jarušje viđamo Hodžića koji se tamo dosta zadržao i vidimo da ćemo ga uskoro prestić jer je prvi dio išao prejako, što se i dogodilo kroz šumu prema Noršić selu.
Nakon Noršić sela, na 25. kilometru se zapričamo i ne vidimo skretanje lijevo preko livade, ali brzo primjetimo i korigiramo (izgubili oko 2 minute).
Brzo nakon toga Kuljić staje na malu nuždu, a s obzirom da i mene to već brine neko vrijeme, stanem i ja, međutim, mala se pretvori u veliku i tu mi on odlazi, a taman na odlasku vidim Vlašića, Kligla i Grbića pa trčim s njima par minuta.
Slijedi par minuta makadama kod “pl.k.Scout” gdje imam brži tempo pa im odlazim, pa uspon na Šimrake gdje opet brzo hodam i povećavam razliku taman da stignem zamjeniti čarape prema planu jer su prve već dosta mokre, iako su bile odlične do tada, bez ikakvog signala za potencijalne žuljeve.
Na okrijepu na Kordićima dolazim drugi, 5min iza Kuljića i manje od minutu ispred Vlašića i Kligla koje vidim na odlasku. To je već 31. kilometar i tu počinju lagani problemi. Naime slijedi 5,5km trčljivog makadama, ali noge su umorne i uz trčanje kombiniram kratka hodanja. Spašava me uspon na Zečak, pa onda dugačak spust gdje ipak ne treba toliko forsirati kretnje u nogama. U jednom momentu tokom spusta osjetim i potpuno olakšanje u nogama, što je bio dobar znak pred uspon na Japetić.
Uspon na Japetić preko okretaljke je smrt, tko nije, neka proba :Dmeđutim, brza hodanja uzbrdo su mi bili najjači segment utrke i pojeo sam taj uspon za doručak, a ujedno malo povećao prednost pred pratnjom (4min) dok je Kuljić daleko ispred da bi ga se stiglo do kraja. Na odlasku slijedi spust preko paraglajderske livade prema Jaski, a do kraja trke ostalo je manje od sat vremena i mislio sam si kako ću do kraja sad malo lakše, što je rezultiralo preopuštenim spustom, pa 4km prije kraja čujem Vlašića i Kligla iza. Nadoknadili su mi 4min na spustu (+okrijepi) jer sam bio preopušten. Međutim, trenutak kad sam ih vidio, šok i instant nestanak svih bolova u nogama (op.a. 48.km i 5,5h trčanja). Znao sam da do kraja nema zezancija, a povoljno je bilo to što je ostalo 4km uspona, gdje sam ipak bio jači i na kraju stigao 3 i 8min prije njih dvojice.

Sve skupa prema Garminu 52.71km i 2889m uspona, za 6:04:12. Dovoljno za drugo mjesto 🥈
S obzirom na prvo iskustvo i nepripremljenost, dosta zadovoljan, ali naravno, uvijek ima tu još prostora za napredak. Taktika sa vodom i gelovima se pokazala jako dobrom i nisam imao nikakvih problema tokom trke, jedino 3. energy bar nisam mogao probaviti do kraja, pa sam ga zamjenio sa 2 žele pločice koje sam imao u rezervi i koje su lakše prošle.
Sve skupa sam potrošio skoro 4L vode, od toga 3L na piće, a ostalo na hlađenje. Čak mislim da bi drugi put taj segment još malo i povećao po ovakvom vremenu.

Za kraj, bravo svima koji su pročitali do kraja 😀 i hvala svima na podršci. Do daljnjeg, vaš “najpozitivniji luđak” 

najpozitivniji luđak na postolju…

Eto, toliko sa ove utrke, a već sljedeći vikend na domaćem terenu naša trekaška i trail ekipa ide na Zrmanju, dok će naša Sandra Juhaz učiniti nešto što nikada nije, istrčati UTMB! Hrabro Sandra!!

ZO

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.