Svake se godine za vrijeme ljeta trkači počnu žaliti na visoke temperature i teške uvjete za treniranje. Svi se slažemo da treniranje po vrućini nije ugodno – no složit ćemo se i da trkači rijetko što postignu ako rade samo ono što im jest ugodno.
Istraživanja su otkrila fiziološke benefite treniranja po vrućini:
- Efikasnije hlađenje tijela – navikavamo tijelo da se ranije počne znojiti. Znojenje je tjelesni mehanizam hlađenja koje nas štiti od pregrijavanja. Što se prije počnemo znojiti, to više odgađamo dolazak do kritične tjelesne temperature.
- Povećanje volumena krvne plazme – krvna plazma je tekući dio krvi koji prenosi krvne stanice po tijelu. Tijekom izloženosti visokim temperaturama, potreba za plazmom je veća pa se ona više stvara. Njeno povećanje znači da se dio koristi za hlađenje, a drugi dio nesmetano prenosi kisik do svih dijelova tijela, što nam je kasnije vrlo korisno.
- Snižavanje pulsa – treniranje po vrućini stres je za srce. Ono u tim situacijama mora više pumpati i tako se jača, što znači da u trenucima odmora mora pumpati manje puta, jer mu je snaga veća. Iz toga slijedi da tijekom nekih budućih napora srce može podnijeti više jer je – jače.
- Povećanje VO2 max praga – za povećanje volumena krvne plazme vezano je i podizanje VO2 max praga. Taj je prag jedan od češćih pokazatelja forme kod sportova izdržljivosti – što viši, to bolje – a treniranjem po vrućini se povećava.
Tako su preporučili naši dragi prijatelji trkači koji pišu za 3sporta.com, a na poveznici možete pročitati cijeli članak. No, u ovom napisu osvrnut ću se na neke od aktivnosti i utrka na kojima su se tijekom vrućeg srpnja pojavljivali naši članovi. Tako ćemo napraviti lagani osvrt na:
- 20. Samsung Sljemenski Maraton – 14.7.2019.
- Ozalj i Vrhovac Trail 2019 – 20.7.2019.
- Jahorina Ultra Trail 2019 – 27.7.2019.20.
20. Samsung Sljemenski Maraton
Kao i prethodnih 19 puta i ove godine se trčalo na “bregu” iznad Zagreba – Medvednici, a osvajao se vrh – Sljeme. Mogli ste to učiniti jednom..dva puta, ili, čak tri puta, ovisno koliko ste…uporni vidjeti Horvatove stube više od jedan puta godišnje. Naši članovi su upravo tako podjelili svoje preferencije pa je Dražen Šunjić istrčao jedan krug, Mirjana Klarić dva, dok je naš Vitez od Luga, Krešimir Mandić bio najuporniji i odradio je puna tri kruga. Bravo svima!
Ozalj i Vrhovec Trail
Vrijedni članovi SD Vrhovec su po četvrti puta organizirali trail stazama u okolici Ozlja i Vrhovca. To je ujedno bila i sedma utrka KontinenTrail lige. Utrka je putovanje kroz prekrasan krajolik Vrhovačkih brežuljaka isprepletenih vinogradima i šumovitim dijelom do Lović brda koji na samom vrhu ima prekrasan pogled na dolinu Kupe prema starom gradu Ozlja. Utrka je počela i završila u Vrhovcu udaljenom 5km od grada Ozlja. Za natjecatelje su priredili dugu, kratku i rekreativnu stazu. One spremnije i iskusne trkače privukle su staze od 25 i 16km, a za sve ostale trkače, rekreativce i planinare priredili su lakšu stazu od 7.5 km.
Na rekreativnoj stazi, gdje je trebalo pretrčati 7,5 kilometara i uspeti se 350 metara, utrku je završilo ukupno 110 natjecatelja, 64 žene i 36 muškaraca. Od naših članova najbolje rezultate ostvarili su kod žena Daniela Popović Budi, koja je bila 8. žena i Marko Celižić, koji je bio 4. muškarac. Još su nastupili Ivana Aralica, Darija Vrkić i Ana Žingor.
Na srednjoj od ponuđenih dionica, dakle kratkoj stazi, kratkoj svih 16 kilometara sa 800 metara uspona (kažu težeg nego prošlih godina), završilo je utrku ukupno 186 natjecatelja, 72 žene i 114 muškaraca. Naših članova je ovdje bilo dva više nego na prethodnoj. Kod žena nastupile su Nola Jandrečić, koja je zauzela odlično 7. mjesto, Nikolina Gavrovski Majsec, koja je završila kao 51. te Mirjana Mandić kao 68.
Među 114 muškaraca finišera na kratkoj stazi, bilo je naših 4. Davor Čakanić zauzeo je 6. mjesto, odmah iza njega Dubravko Paver kao 7. a ujedno je bio i 2. u svojoj M35 kategoriji. Tu su još Krešimir Mandić kao 31. i Franjo Budi kao 40. Bravo svima!
Na najdužoj dionici od 25 kilometara sa 1000 metara uspona imali smo 4 predstavnika. Među 23 dame koje su završile utrku bila je samo jedna naša, Iva Venne, sa odličnim 9. mjestom, ali i 2. mjestom u kategoriji Ž45+. Tri muška predstavnika su bila Goran Marinov kao 31. Vedran Šer kao 26. i Kristijan Dolenac kao 19. Toliko o ovom događaju.
Jahorina Ultra Trail 2019.
O ovoj odličnoj utrci, direktorice i odlične trkačice Sanje Kavaz, neću ništa reći ja, već sam zamolio naš simpatični par Davorku Holetić i Marka Celižića da opišu svojim riječima kako su se proveli. Evo njihove priče:
Od dužih utrka ove godine smo odabrali Jahorina Ultra Trail – Maxi Trail (69km). Kod samih priprema za utrku smo dogovorili da idemo zajedno Davorka i ja i da je cilj završiti za nekih 16sati od 21 koliko je limit.
Dolazimo u Sarajevo u četvrtak, te u petak produžujemo za Jahorinu. Prilikom kretanja iz Sarajeva se spušta kiša ali kao da vatrogasci lijevaju iz šmrkova. Prva pomisao je bila, pa ne bude valjda ostatak dana i cijelu noć tako. Kakvo bude jutro i dan utrke. Dolaskom do Jahorine, koja je trenutno velika građevinska zona, uspjevamo naći hotel makar naša navigacija to nije htjela. 🙂
Odlazimo u startno – ciljnu kućicu po startne pakete i zadnje informacije o utrci. U startnom paketu uz majicu dobijamo i rukave te Deep Relief, moja nada je bila da je to samo sponzorski dodatak. Start utrke je u 6:00, srećom da smo smješteni blizu pa možemo pješke do samog starta. Povratak u hotel na večeru, završno spremanje za veliki dan i spavanje. Hotel je pripremljen za trkače te nas na recepciji u 4 ujutro čeka doručak to go. 🙂 Zadnji check opreme i put starta. Vani je taman za trčanje, a ni kiša nije padala tokom noći.
6:00 start, prvih 35km nizbrdo sa ukupno 500m uspona. Prvih 10km idemo po planu lagano, 1:20. Tu i vidimo nedvojbene znakove medvjeda, otisci i medvjeđa kakica. Radimo plan da je cilj izaći iz šume na zadnjih 8km po danu. Prva okrijepa, na 16.km, na kojoj otkrivamo da je dio obavezne opreme i čaša, srećom ima malih bočica vode pa smo nadalje imali čaöe. Odmah nakon okrijepe prvi jači uspon, skijaškom stazom gore. Sljedeća okrijepa je za nekih 8km. Imenom željeznička stanica, koja to više nije. Nakon te okrijepe dolazimo na najzanimljiviji dio staze, uskotračnu prugu Sarajvo – Višegrad, pruge više nema, čak je i podloga pitomija. Posebnost ovog dijela su tuneli, njih ne znamo koliko, nakon 5 smo prestali brojati i priroda koja je počela vraćati svoj teritorij koji je pruga zauzela.
Vani je već 28-29, ali tu su tuneli u kojima je hladnjikavo, pravo osvježenje. Uglavnom u svim tunelima se kod ulaska vidi i izlaz osim dva, oni su baš bili doživljaj, u sredini ne vidiš od kud si ušal, ni di je izlaz. Podsjećalo je malo na “You’ll float too”. Okrijepa nakon 10km, na polovici, imamo polovicu za 5:30 tu se zadržavamo 10-15min da odbandažiramo noge, natočimo vodu, pojedemo, jer čeka nas 7km uspona na Trebević i velike okrijepe.
Tu srećemo Nikolu Domitrovića sa 101km, koji nam kaže da je Domagoj Kreber promašio kontrolu negjde u noći i da je DNF, kasnije vidimo da je u tom trenutku bio 2., šteta, al to tak bude kad se žuriš 😉 Taman smo oko 11 h počeli sa usponom, sunce, bez hlada ali krećemo se. Prolazimo čak nekoliko trkača i sa naše i sa 101km. Napokon i dugo čekana olimpijska bob staza, doživljaj staze na videu na fejsu. Na kontroli Trebević ostajemo jesti jer nas čeka uspon na sam vrh i 11km do sljedeće okrijepe. U tom dijelu nakon okrijepe i vrha Trebevića staza je bila jako loše označena, uz to se i mješala, križala sa označenom biciklističkom stazom. Tu nas je uhvatila dobrodoöla kiša, kratkih 20min lagane kiše je ono öto je trebalo u usponima.
Na livadi srećemo i bikove o kojima smo čuli da su jedne godine napali trkače, i ko za vraga taman pasu posred naše staze. Lagani krug oko njih livadom i sve je prošlo ok. Predzadnja okrijepa, tu se punimo i brzo nastavljamo dalje. Do sljedeće kontrole 6,5km. Taj dio prolazimo relativno brzo uz stajanje na izvoru za umivanje. Posljednja okrijepa prije cilja je na 10,5km do cilja i skoro stalnog uspona prema Jahorini. Sada znamo da ćemo završiti sa danom, pitanje je za koliko. Izlazimo iz šume i dolazimo na poznate vidike. Čeka nas zadnji uspon, malo cestom te onda skijaškom stazom u nastajanju. Tu stižemo trkača na 101km koji se vidljivo bori sa svakim korakom. Na vrhu je samo time kontrola te nas volonterka pita jel hoćemo krilce za klopu 😀 Do cilja je 4km, sa većinom spuštanja. Srećemo Domagoja koji čeka djevojku. Počinje spuštanje, to je to, zadnjih 1,5km. Sat staje na 14:33:15.
Sve zajedno prekrasno iskustvo, volonteri koji su vrh, misliš da si došao u hotel sa 5 zvjezdica, a ne ne okrijepu, žurni su, sve će pomoći, stvarno za svaku pohvalu. Staza je lijepa i zahtjevna, trči se prekrasnom prirodom sa stvarno minimumom asfalta. Preko potoka, uz potoke koji izgledaju kao iz filmova, prugom, tunelima, grebenima gore, pa dolje. Vidici su prekrasni, mislim da staza stvarno zaslužuje da ju se posjeti i prođe, bar onako, laganini. Ili ako ste slučajno u Sarajevu, odraditi kraći trail trening starom prugom.
Samo označavanje staze je uglavnom bilo ok, međutim, na dijelovima je bilo nelogičnno, na jačim zavojma i skretanjima nije bilo označeno dovoljno. Mi smo jednom promašili na raskrižju, srećom nekih 300m i kod uspona na Trebević smo koristili gpx track u mobitelu za navigaciju. U tom komadu na Stravi se vidi da su trkači išli svaki svojim putem. Okrijepe su relativno ok, mogle bi možda biti bogatije različitijom hranom ali to je trail, tako da imamo i svoju hranu sa sobom.
Definitivno se planiramo vratiti i joö jednom doživjeti Jahorinu, ovog puta ili nekoliko dana prije utrke ili ostati nekoliko dana poslije utrke.”
Eto, toliko za ovaj puta. Ako i vi imate neke doživljaje sa utrka na kojima nastupate za naš Klub, napišite koju rečenicu i pošaljite mi sa nekoliko fotografija da podijelimo sa svima.
Hvala Gradu Samoboru što nam je napravio prekrasan kutak za odmor i relaksaciju, tik uz našu stazu za trčanje, koju smo i isprobali i odličan je prostor. Hvala svima koji su bili. Čujemo se!
ZO
Klub cestovnog i planinskog trčanja Samobor 