Prošli vikend 10. – 12. 9. 2021. je opet bio bogat aktivnostima naših članova. Natjecali smo se u Ogulinu i Istri.
OGULIN TRAIL
Krenimo od Ogulin traila – 5. kola Kontinentrail lige gdje je nastupilo četvero naših članova.
Odmah ističemo i pohvaljujemo izvanredan uspjeh naše nove članice Sanje koja je pobijedila na zahtjevnoj stazi Regoč. Sanja, svaka ti čast na ovako vrijednom rezultatu. Naš novi član Matija je također bio odličan na stazi Regoč zauzevši 11. mjesto u muškoj konkurenciji.
Na kraćoj stazi Kosijenka su nastupili naši Milan i Diana.
Postignuti su sljedeći rezultati:
Regoč 33 km 1.500 mD+
M11. Matija Kušić 4:15:07
Ž1. Sanja Miler 4:29:16
Kosijenka 13.5 km 600 mD+
M71. Milan Komljenović 1:59:08
Ž35. Diana Sabljić 2:43:48
Naša Diana odlučila je ove sezone istrčati sva kola Kontinentrail lige. Ovo kolo je iskusila kako izgleda promašiti stazu i napraviti nešto dodatnih kilometara. Pročitajte njezin osvrt na utrku:
Subota 11. rujna 2021. je bila dan za trčanje. Svaki trkač je mogao pronaći nešto za sebe: mogli ste u Istru na 100 milja Istre, u Križevce na 12. županijski polumaraton “Kalnik-Križevci ’21 – KTC” ili na 5. kolo KontinenTrail lige – Ogulin Trail. Kako je u tijeku bio Ogulinski festival bajke, staru vojarnu su lijepo ukrasili motivima iz bajki Ivane Brlić Mažuranić te imali pripovjedački kutak za sve trkače koji su htjeli slušati poznate bajke iz djetinjstva. Uz bogat startni paket, stolovi su bili prepuni kolačima, krafnama i kiflićima za dobro jutro. U 10:30 je počela utrka Kosjenka, duga 13,5km, a predstavnici KCIPT-a Samobor su bili Milan Komljenović “Gazda” koji je imao red obožavateljica koje su slikale s njim (album je na fejsu) i Diana Sabljić “Lady Di” koja je bila sretna što je srela puno trkača iz susjednih prijateljskih klubova poput 100% Trail, AK Jastreb 99 i SD Vrhovac. Proslavljeni Vitez iz Zlatara je mislio sudjelovati, ali kako su se organizatori oglušili na njegov zahtjev da osiguraju tuš u cilju, odlučio je biti potpora trkačima u Istri (op.a. interna šala). Dan je bio vruć, ali se nije toliko osjetila vrućina jer se uglavnom trčalo po šumi, okrepe su bile bogate, (Lady Di se posebno razveselila čvarcima), a volonteri su bili šaljivi i nasmijani. Gazda je naravno nakon Zrmanja traila u leru istrčao utrku za 1:59:08, dok je Lady Di fulala stazu zbog nedostatka prinčeva/viteza ispred sebe i tužna ušla u cilj za 2:43:48 (Garmin kaže da je istrčala 17km). Međutim, sve je stvar perspektive, kako joj je rekla prijateljica: “Ne gledaj to kao da si fulala, samo si više pretrčala od drugih :-)”
100 muka Istre
Nakon skoro dvije i pol godine čekanja dočekali smo novo izdanje utrke 100 milja Istre, najpopularniju trail utrku u Hrvatskoj.
Ova Istra je po mnogočemu posebna. Održana je u jesen po bitno drugačijim (uglavnom toplijim) uvjetima u odnosu na originalan termin početkom travnja. Natjecatelji su imali svega dva mjeseca, i to ljetna, za kakvu takvu pripremu i odluku nastupiti ili ne tj. iskoristiti davno plaćenu startninu ili ne. Staze na najdužim utrkama RED i BLUE su malo modificirane tako da su uglavnom nešto duže i s nešto više visinske razlike u odnosu na prije.
Sve je to doprinjelo slabijoj posjećenosti utrke. Ukupni broj startalih natjecatelja na svim stazama (osim nove WHITE) ove godine je 824 što je skoro dvostruko manje u odnosu na zadnju 2019. godinu. Također, znatno je povećan postotak onih koji su odustali (DNF) na dvije najduže staze u usporedbi s prethodnim godinama. Razlog tome sigurno treba potražiti u bitno težim tj. toplijim vremenskim uvjetima, zahtjevnijim stazama, a i u lošijoj fizičkoj spremi natjecatelja uzrokovanoj epidemiološkim problemima, neredovitošću treniranja i nesudjelovanjem na pripremnim utrkama.
No, bilo kako bilo, najvažnije od svega je da su članovi našega kluba hrabro otišli u Istru i nastupili na utrkama. Nije im bilo lako, kao što se iz naslova ove objave preuzetog iz osvrta našeg Zvoneta na utrku. (op.a. vrijedi pročitati) može i zaključiti. Mnogi naš članovi prvi su put nastupili na istarskim trail stazama i većinom su uspješno završili utrku. Čestitke svima.
Imali smo i iskusnijih članova koji su se usudili startati navečer iz Lovrana na Blue stazu i krenuti odmah vertikalno gore na Učku, po noći. Cijelu noć proveli su na brdima Učke i Ćićarije da bi se u rano jutro strmoglavili sa Žbevnice na veliku okrepnu stanicu u Buzetu. Kikija i Davora ovdje posebno pohvaljujemo zbog izvanrednog plasmana – 10. i 14. ukupno i kao prva dvojica Hrvata u cilju u Umagu nakon dvadesetak sati provedenih na nogama. Svaka čast dečki! Na vas, izgleda, nije utjecala vrućina i zahtjevnija Blue staza.
Green staza je ostala ista kao i prijašnjih godina, ali su je organizatori učinili težom jer je start bio točno u podne pa natjecateljima nije nedostajalo vrućine. Naši dečki Marko, Neno i Tomislav su solidno podnijeli vrućinu, a u cilju duboko zaronili u noć, svaka čast. Jako nam je žao Aleksandre koja je na kraju odustala. Više sreće drugi put. Posebno izdvajamo Neneka koji je uspio proći stazu za manje od 10 sati i ušao u cilj zajedno s Adrianom Jurišom.
Bilo vas je jako lijepo vidjeti zajedno u cilju kako dočekujete jedni druge, a ni podrška na stazi ove godine nije izostala, barem na Yellow dijelu gdje je naš Dejan iznenadio mnoge u ulozi fotografa i klupskog navijača na okrepnim stanicama i u cilju. Osim Dejana, podršku na stazama davali su i naši: Sanja, Dražen, Josipa, Danijela, Anči, Renata… valjda nismo nikoga zaboravili 😀 Hvala vam u ime svih koje ste bodrili i hrabrili. Stigle su pohvale za KCIPT ekipu i od drugih trkača iz drugih klubova. Svaka čast ekipa, budite ponosni na to što radite.
Našem Renatu ovo je prva “Istra”. Prenosimo u potpunosti njegov osvrt nakon uspješno istrčane Yellow staze.
Prekrasna Istra, napokon dočekana nakon tolikog odgađanja!
I usprkos tome, opet do zadnjeg trenutka nisam bio siguran da li ću krenuti na utrku ili ne.
Od petka ujutro sam imao crijevnu virozu koja me dosta izmorila. Ali, u subotu ujutro nije bilo previše razmišljanja, to je bilo to. Krećemo!
Na sam start sam stigao u šprintu, u zadnjoj minuti…
Staza je bila jako zanimljiva, krajolik prekrasan. Organizacija utrke odlična, od označenih staza, bogatih okrijepa… Vrijeme dosta zahtjevno, vruće, i u dijelu od Buja je Sunce baš opržilo u glavu.
Pohvala za Renatu K… bilo je lijepo vidjeti poznato lice na okrijepi u Bujama i pohvala ide za naše KCIPT-ovce na dočeku u finishu.
I naravno, vraćam se opet u Istru.
Rezultati u Istri izgledaju ovako:
Blue 128km 4.947 mD+
14. Kristijan Dolenac 20:30:57
10. Davor Čakanić 19:54:32
Green 68km 2.207 mD+
94. Marko Celizić 10:53:08
58. Nenad Koletić 09:56:15
141. Tomislav Pađan 12:03:50
Aleksandra Galetić DNF
Yellow 41km 906 mD+
58. Franjo Budi 5:11:36
Ž60. Nikolina Gavrovski Majsec 6:09:13
69. Mirela Resanović 6:19:23
214. Renato Radulović 6:58:29
Ž93. Marlena Čuljak Aleksić 7:01:16
Ž105. Ana Vlah 7:22:22
254. Zvonimir Markić 7:38:19
Ž113. Tatjana Petrović Sladetić 7:41:04
Ž113. Stana Kurtov 7:41:04
Naša Ana Vlah inspirirana utrkom u Istri napisala je slijedeće:
Prošli vikend Facebook je gorio od postova, slika, lajkova i srčeka na stotine objava sa 100 milja Istre. Osim oduševljenja i miline, iste su fotke vjerojatno izazivale i hrpu rolling eyes kod naših prijatelja netrkača (ako ih netko uopće više ima?!😃) koji i dalje ne kuže u čemu je fora.
O Istri je već rečeno sve, riječju, fotkom i djelom. Majstor pera Zvone Markić je u svom prepoznatljivom stilu dao vrlo vjeran prikaz čitavog događaja, Dejan Popek je objavio hrpu odličnih paparazzo fotki, a naš Čaks djelom dokazao da dobro brusi trejlerice tamo gore u Engleskoj i nogometnim rječnikom, svima dao lekciju iz traila (statement!). Još jedan pregled, pogotovo iz moje perspektive, bio bi prije svega neozbiljan, kopipejstan s Interneta (jer nemam blage kolko je bilo trkača, ko je osvojio prva mjesta, kolko je na kojoj stazi visinske i ostale “bespotrebne” podatke), suvišan i dosadan kao još jedan beauty instagram profil🤭.
Ali, mi trkači disciplinirani smo ljudi koji izvršavaju zadatke i naloge Šefice (!!) pa ću da udovoljim formi nabacati nekoliko nepovezanih rečenica o događaju iz perspektive 7 žena KCIPT-a.
Kao glavni uspjeh našeg trodnevnog dijeljenja kućice, prijevoza, stola, hrane, kupaonice i borilišta, osim činjenice da smo sve po redu kao debitantice na Istri uspješno završile žutu utrku u vremenskom limitu, smatram činjenicu što se nismo poklale (7 (SEDAM) žena!!!😱😄). Osim što smo sve otišle doma sa po 2 ITRA boda (kao, ekšli znam što je to😂😂), neke su cure postigle i odlične rezultate u svojim kategorijama (nemojte me pitat koje rezultate i u kojim kategorijama jer nisam školovala…).
Za svaku od nas je čitav događaj i sve oko njega bio jedan veliki pop of colour u sivilu koje nas okružuje. Dobrih mjesec i pol trajale su naše pripreme i druženja na treninzima, vikend dužinama i pivicama nakon. Očito je taktika bila uspješna jer smo, unatoč vrućini i teškoj stazi sve redom uspješno svladale 40+ kilometara i još imale snage za detaljne gastro inspekcije u okolici i za druženje na terasi naše mobilne kućice u kampu Umag🍻🥂🍸. Iza nas su 3 dana ženske verzije Mamurluka, no light verzije, s puno manje alkohola i puno više sporta. Osim što je dokaz da se trud i rad isplate (a to je nešto na što se treba kontinuirano podsjećati), utrka nam je omogućila prekrasno iskustvo, nezaboravne slike i pogled na Terru Magicu iz potpuno drugačije perspektive. U samo nekoliko sati diviti se zidinama Motovuna, projuriti kroz uličice Grožnjana, popesti se na Oprtalj i Buje, ostaviti iza sebe šume pune crnih tartufa (sezona!), vinograde koji samo što nisu spremni za berbu i bogatu crvenu zemlju, najesti se suhih smokvi i pršuta, a sve kroz trčanje, privilegija je i zadovoljstvo koje imaju rijetki.
Jedna od najljepših scena u ova 3 dana svakako je bila ona na cilju, gdje je ekipa veselih samoboraca, već dobro poznatih u trkačkim krugovima, sastavljena od trkača, obitelji i prijatelja činila najglasniju i najveseliju skupinu koja je okupirala atletsku stazu i dočekivala svakog ko bi ušao u cilj pljeskom, peticom, mrzlom pivom i zagrljajima koji su se nesebično dijelili. Da se dodjeljuje Oscar za najbolju logističku podršku, svakako bi ga podijelili Budići, Šunjići, Ljubići, Popek, Renči i svi ostali koji su bili tu za nas🥰🥰.
Onaj defaultni “Nikad više..” kao klasik sa svake teške utrke sada već lagano jenjava paralelno sa popuštanjem muskulfibera. Već stidljivo kreću prvi dogovori za Istru 2022. (u regularnom proljetnom terminu, nadamo se). To uopće više ne čudi jer smo svi lagano navučeni na ove boosteve dobre energije koje nam ovakvi događaji pružaju, na dobru atmosferu koja vlada na stazi i oko nje, ali i zato što nam je trčanje sve manje hobi, a sve više način života😇. I zato što smo skitnice, istraživači, pivopije i po novom, sakupljači ITRA bodova 😎.
Kako bi to savršeno rekao naš stari prijatelj Bruce:
`Cause tramps like us, baby we were born to run!🥳🤩KCIPT sedmorka (Niks, Marlena, Stana, Mirela, Tatjana, Renata, Ana)
*početno planirana sedmorka u petak je postala šestorka jer nam se Renči iznenada razbolila, ali nas je u subotu iznenadila svojim dolaskom i ponijela titulu najnavijačice (najbolja si Ren!!)
Klub cestovnog i planinskog trčanja Samobor 