Zrmanja & Žumberak & Sljeme PH


Prošli vikend 4. i 5. rujna 2021. naši članovi nastupali su na čak tri utrke. Nakon ljeta slijedi nam jesen s velikim brojem utrka koje su se nagurale u malo vremena pa postaje vrlo teško pratiti sve. Razlog takvoj gužvi svi znamo.

Krenimo s Prvenstvom Hrvatske u trailu – Sljeme Trailom, održanim u nedjelju 5. 9. 2021. Planirali smo nastupiti s muškom ekipom od 4 člana, ali su na kraju startala samo trojica. Dečki su postigli sljedeće rezultate:

Staza “Gorščica” 42,2 km / 2200mD+
16. Kristijan Dolenac 5:22:23
22. Goran Marinov 6:10:21 – TLE 6h
Tomislav Barkić – DNF 

Staza je bila izrazito teška i kažu – strašno dosadna. No, na Prvenstvu Hrvatske ni ne treba očekivati neku pretjeranu ljepotu, već znoj, krv i suze. Skoro pa doslovno je tako i bilo. Utrka je izgledala ovako: trčala su se tri kruga, svaki po drugačijoj stazi. Prvi krug je išao prema Markuševcu pa istim putem nazad. Drugi prema Bistri i nazad, a treći prema Gorščici i nazad na startno-ciljnu lokaciju u sredini – Snježnu kraljicu. 

Drugi dio staze prema Bistri je bio brutalan. Tu se u 4 – 5 km nakupilo 800 m visinske razlike gdje pred samu Bistru nagib prelazi 25%. Ta nizbrdica je uzela svoj danak mnogima pa i našem Tomislavu koji je istegnuo zadnju ložu neposredno prije okreta u Bistri. Kaže da više nije mogao trčati po ravnom ni nizbrdo. U tom času je bio solidno plasiran oko 10. mjesta. Uspio se uzbrdo vratiti u ciljni prostor i odustati.

Naš Kristijan koji je bio malo iza Tomislava, kaže da je prestao vući kad je vidio što se desilo Tomislavu jer smo ostali bez ekipnog plasmana. Trećem članu naše ekipe Goranu vremenski limit je pobjegao za 10 minuta tako da je i on ostao bez plasmana na PH.

Na kraju, treba pohvaliti ekipu koja se junački borila na teškoj utrci na kojoj su mnogi odustali i/ili ostali bez plasmana zbog limita. Bit će sreće drugi put.

Foto: AK Sljeme FB i Alen


Puno uspješnije i veselije je bilo na tradicionalnoj 25. Žumberačkoj utrci od 15 km na kojoj je nastupio naš novi član Matija Kušić. To je jedna od prvih cestovnih utrka u Hrvatskoj, a prvi put je organizirana 1996., u vrijeme kada je hrvatsko cestovno trčanje bilo u začetku. Tako je pokrenuta tradicija koja traje i danas. Ove godine staza je malo izmijenjena i ide od Sošica do sela Sopote i nazad.

Matija je osvojio vrijedno 4. mjesto. Čestitke Matiji kojem želimo dobrodošlicu u naš klub.


Nakon ljetne stanke slijedi nastavak sezone Treking Lige s utrkom Zrmanja Trail 2021.

Neki naši članovi su redovni posjetitelji utrka treking lige, a osobito obožavaju ovu utrku po kanjonima dviju rijeka Zrmanje i Krupe koju trče već peti put zaredom. Vjerojatno pogađate da je riječ o našem legendarnom dvojcu Milanu i Dejanu.

“Vruće i lijepo, kao i uvijek je na Zrmanji, teški usponi, naravno, pod nesmiljenim suncem….”, kaže nam Milan, a Dejan nastavlja “Bila je to još jedna fantastična utrka u kojoj mi je rezultat bio loš, ali nema veze, zato je doživljaj bio fantastičan!” 

Dečkima su se ovaj put na utrci pridružile i naše članice Martina, Ivana i Sandra

Postignuti su slijedeći rezultati: 

Challenger 26km/900mD+
35. Milan Komljenović 4:43:16
58. Dejan Popek 6:35:31

Active 13km/300mD+
Ž15 Martina Štefković 1:51:49 
Ž16 Ivana Jagustović 1:51:49
Ž83 Sandra Gerber 3:29:22

Posebno ističemo naše cure Martinu i Ivanu zbog postignutog izvrsnog rezultata. Cura se jako dojmila prekrasna priroda Zrmanje pa su uobličile dojmove u jedan tekst koji prenosimo u cijelosti.

Već sam silazak s Velebita cestom koja vodi u selo na izvoru rijeke Krupe gdje utrka počinje i završava daje naslutiti da se radi o surovom i zahtjevnom terenu za trčanje. Stoga je Milanova uputa „Dok trčiš ne diži pogled s poda i ne divi se prirodi. Ako se želiš diviti prirodi onda stani, pogledaj, pa tek onda kreni dalje.“ najkorisnije što se može dobiti prije starta na Zrmanja trailu. Jer osim prvog i zadnjeg kilometra utrke koji prolaze cestom i makadamom, većina staze prolazi kamenjem i stijenama omeđenim koritom rijeke, koje je oštro i pod nogama nestabilno, zbog čega je kod svakog koraka potreban i više nego veliki oprez kako bi se utrka završila bez (većih) ozljeda. Mogućnost za pravo trčanje i odmor nogu od podnovelebitskog krša pružaju tek poneke livade koje na površinu izbijaju kad je vodostaj rijeke nizak, što je ove godine srećom bio slučaj.

Iako trail nosi naziv po Zrmanji, tirkiznoj i divljoj rijeci koja se neumoljivo probija kroz kanjon koji je s obje strane obuzdava, trasa niti jedne od tri dužine utrke ne prolazi uz Zrmanju, već uz Krupu, rječicu koja utječe u Zrmanju. Ta je spoznaja za nas koji smo prijašnjih godina već trčali ovaj trail bila olakšanje budući da je ovakva staza ipak značajno lakša za trčanje jer vodi uz puno pitomiju Krupu i ne penje se na strme obronke od sunca užarenog i stjenovitog kanjona, ali nas zato uskraćuje za spektakularne poglede koji se pružaju s vrhova kanjona Zrmanje kojima je staza prolazila do prošle godine, kada je promijenjena lokacija utrke. Sudionici utrke od 26 kilometara ipak su trčali do samog početka kanjona i izdigli se iznad Zrmanje gdje su bili nagrađeni prekrasnim pogledom na rijeku prije nego su se spustili niz kanjon tik do ušća Krupe i Zrmanje, odakle su se vraćali natrag prema izvoru Krupe. S druge strane, bili su zakinuti za kupanje kojim su nekoliko puta bili nagrađeni trkači staze na 13 kilometara, koja Krupu nije prelazila preko mosta već kroz samu rijeku, u koju se trebalo zagaziti debelo preko pasa. S obzirom na temperaturu zraka od 30 i više stupnjeva, a i činjenicu da smo na startu odmah bili upozoreni kako su nepoznati počinitelji prethodnu noć skinuli svu užad za osiguranje na stijenama, ne treba uopće spominjati da smo na mjestima gdje se za prelazak staze moglo birati između alpinističkih pothvata na strmoj stijeni i plivanja u ledenoj rijeci, mi svaki put odabrali ovo posljednje.

Onome tko je dobar plivač i ne boji se rijeke u kojoj si u jednom trenu u vodi do gležnja, a već drugi tren u vodu propadneš do trbuha, onome kome ne smeta trčati u mokrim tenisicama više od polovice utrke i kome nije žao od vode i stijenja uništenih tenisica i odlijepljenih đonova, onome tko ne zazire od alpinističkih dionica staze, utrku svakako preporučujemo, jer omogućava posjet dijelovima rijeke koje turisti ne posjećuju i na kojima ne postoje označene planinarske staze niti uređene šetnice, zbog čega je doživljaj netaknute prirode još snažniji i ljepši.