Da, fale još patuljci, ali kažu neki koji su isprobavali naše staze ovaj vikend, da se u magli svašta moglo vidjeti po vrhovima oko starog grada Lipovca, Oštrca, po visoravni oko Rancerja…nema druge, dođite i usudite se provjeriti već u subotu, 16.11. kada kreće sedma (ne od devet) sezona Samoborske zimske trail lige. Ipak, potrebno se vratiti na protekli vikend, da vam ukratko ispričamo što i gdje su radili naši članovi i oni koji će to uskoro postati, nakon što su završili Školu trčanja Samobor.
Na naslovnoj fotografiji možete vidjeti svega njih 14, sa njihova dva trenera, Goranom Lesjakom i Davorom Čakanićem, no naša vrijedna tajnica Jasna Šimunec me izvjestila da je šestu generaciju škole završio ukupno 31 polaznik. Nakon prve generacije, koju je vodio Stjepan Jandrečić, i sad već legendarne priče i kemije oko organizacije prvih Velikih srca koja su protrčala 2014., osnovali smo Klub cestovnog i planinskog trčanja Samobor, 18.1.2015. i od tada svake godine imali generaciju škole trčanja. Po slobodnoj procjeni kroz istu je do sada prošlo preko 180 polaznika, u šest generacija, što je rezultiralo sa 116 članova Kluba na današnji dan, bez posljednje generacije, koja je “diplomirala” prošlog petka i sada se mogu priključiti članstvu, što im je svima i ponuđeno, tako da će se taj broj zasigurno povećati ovih dana. Čestitamo još jedan puta! Sve fotografije možete vidjeti ovdje.
To se sve dogodilo u petak, 8.11., a već dan kasnije, jedna vrlo vrijedna ekipica teta i stričeka, uzeli su pile, sjekire, mačete i krenuli…ne u rat, ali u borbu sa djelovima staza naše zimske lige, koje je trebalo raskrčiti i sve ostalo potpuno označiti. To je bilo potrebno kako se ne biste gubili i zalutali u područja pod kontrolom neke od legendarnih zvijeri koje vladaju Samoborskim gorjem, a najopasnija je, kako kaže naš prvi svjetski rekorder SPO-a, Milan Komljenović, čupakabra ili drekavac. No, ne brinite, samo slijedite crveno bijele trakice, putokaze i rozi sprej.
Oznake su standardne, crveno-bijele trakice, koje se nalaze na svakih stotinjak metara, a i gušće, tako da ako ne vidite trakicu minutu ili dvije, nešto ne štima, vratite se do mjesta gdje ste vjerojatno krivo skrenuli!
Nadalje, na najvažnijim mjestima, kao što je za rekreativnu stazu sam okret kod Maričkinog mlina, ili za kratku i dugu stazu, njihovo razilaženje na Kovinščici, nakon uspona na Beli Brig, stavili smo i posebne, lako uočljive, table koje govore same za sebe.
Uz sve to, bit ćete dobro brifirani prije starta svakoga kola na Prekrižju, gdje vas čekamo već u subotu…
Ili…ček, ček, ma čekamo vas mi i prije toga u Lovačkoj kleti na Poljanicama, već od 8:00 na prijavama prije starta i podjeli novih startnih brojeva!!
Za one koji nisu među već 239 prijavljenih za prvo kolo (u trenutku pisanja u ponedjeljak, 11.11. oko 21:00), koji su posjetili stotinku, još ima nade, samo kliknite na prethodni link i brzo, ispunite podatke i nacrtajte se najkasnije do 9:45 u subotu, 16.11. ili ćemo poslati ekipu sa gornje fotografije da vas potraži, a njima se ne možete sakriti, niti im možete pobjeći! OK? Inače, ekipi kapa do poda ekipa, da vas nema, trebalo bi vas naslikati, a to bi mogao jedino Milan, koji bi vas prvo jedini mogao uloviti, jer je najbrži trkač među slikarima u ovom djelu naše galaksije.
Nedjelja, dakle, jučer, 10.11. bila je rezervirana za legendarni Starek, koji se odvio po 33. put. Memorijal „Ivan Starek“ nastao je kao sjećanje na legendarnog skromnog trkača Ivana Stareka, počeo je kao polumaraton, a danas je to cjelodnevni događaj cestovne atletike, jedinstven u Hrvatskoj i sastoji se od nekoliko utrka i to na 5, 10 i 21 kilometar. Utrku je 1987. pokrenuo Atletski klub Veteran (bivši naziv za Atletski klub Maksimir), kao utrku sjećanja na Ivana Stareka, dugoprugaša koji se trčanjem počeo baviti tek u ranim tridesetim godinama, a preminuo je prerano i neočekivano u svojoj 65. godini. Utrka ima veliku tradiciju i jedna je od najdugovječnijih utrka u Hrvatskoj. Kao svoju posljednju cestovnu provjeru, prije odlaska u brda na zimsku bazu, iskoristila su naših 10 članova i tri školarca. Pokrili su sve dionice.
Na najkraćoj dionici do 5 kilometara, nastupili su Nola Jandrečić (ista ona koja je u subotu obilježavala staze?), Sanja Blažeković i Miroslav Žingor.
Dakle, Nola je bila ukupno 3. žena!!! Rezultat 20:19, novi PB!! Miro je istrčao odličnih 19:58, kao što vidite na fotografiji, nezadovoljan je (naime nije srušio PB), a zauzeo je 10. mjesto među muškarcima, od 71 koji je nastupio, uz 51 ženu. Treća naša predstavnica iz Škole trčanja Samobor, Sanja Blažeković, istrčala je 27:28, i zauzela odlično 13. mjesto kod žena! Čestitke!
Dakle, 10 kilometara su trčali:
- Mateo Jagustović, 45:24, 16. muški,
- Nikolina Gavrovski Majsec, 51:01, 11. žena
- Robert Solar, 51:59, 42. muški,
- Mirna Sokolić, 52:00, 14. žena,
- Dražen Šunjić, 53:52, 52. muški,
- Daniela Popović Budi, 56:25, 31. žena,
- Darija Vrkić, 59:33, 44. žena,
- Marko Celižić, 1:01:27, 78. muški
Bravo svima!!
I naposljetku, disciplinu sa kojom je ovaj memorijal i pokrenut davne 1987. godine, dakle polumaraton, trčale su naše dvije članice: Mirjana Klarić i Mirela Turk.
- Mirjana Klarić, 2:04:46, 56. žena, 1. Ž60+
- Mirela Turk, 2:14:30, 69. žena, 2. Ž45.
Odlično dame!
Toliko o proteklom vikendu, a vi sada brzo, klik, klik, na prijave za najbolju trail ligu, jer imate još samo 5 dana. Nije da se ne možete prijaviti onda i tamo, ali bilo bi svima lakše i brže, da to uradite ovdje i sada.
Vidim ose!
ZO
Klub cestovnog i planinskog trčanja Samobor 