No human is limited!

Što reći o proteklom vikendu, a ne ponoviti što su već objavili svi svjetski mediji? Kako se izraziti, a ne biti dosadan onima koji će ovo pročitati? Stvarno je bio vikend kakav se vrlo vjerojatno neće ponoviti nikada više u ljudskoj povijesti! Jer, samo se jednom ruše barijere koje su do nedavna naučnici smatrali nemogućim za srušiti, samo se jednom trče prvi maratoni u životu i samo se jednom događa da se negdje u istom trenutku ruši i 16 godina star svjetski rekord, opet u maratonu, za žene! Strašno i ogromno za samo jedan vikend, ali bilo je baš tako. Dok je naša fantastična četvorka čekala start u Baškoj sa preko 900 sudionika, točno 555 kilometara cestom prema sjeveru, Eliud Kipchoge, uskoro 35-godišnjak iz Kenije, ispisivao je nove stranice ljudske povijesti. Napravio je doseg jednak onome kad je prvi čovjek zakoračio na Mjesec.

Lijepo je tijek povijesti pothvata u trčanju opisan u jednom članku Jutarnjeg lista: “Tijekom ‘40-tih i početkom ‘50-tih godina prošlog stoljeća svijet je podjednako nemogućim smatrao trčanje jedne milje ispod četiri minute. Sve dok ga 1954. u Oxfordu nije razuvjerio legendarni Britanac Roger Bannister.

Sada, 65 godina kasnije, sličnu je granicu probio i Kipchoge. Desetljećima se mislilo da ljudski rod ne može istrčati maraton za manje od dva sata, ali Kenijac je dokazao da je u idealnim uvjetima i to ostvarivo. Pokušao je to dokazati i prije dvije godine na automobilističkoj stazi u Monzi, ali tada je “zapeo” na 2;00:25.

photo credits by Reuters

Uz pomoć sponzora Ineosa, koji je iskrcao novac za sve što je poželio, Kipchoge i njegov tim bacili su se na detaljnu razradu plana. Više od godinu dana su tražili idealno mjesto i izbor je pao na Prater, praktički ravnu stazu, bez ikakvih uzbrdica, dobro zaštićenu i s dovoljno zraka. Ekipa meteorologa je analizirala vremenske prilike, a točno vrijeme početka utrke nije se znalo sve do petka kada je procijenjeno da će od 8.15 ujutro uvjeti biti najbolji, s temperaturom od 9 stupnjeva i bez vjetra.

Kipchoge je angažirao i “dream team” od čak 41 dugoprugaša. No, njihova je uloga manje bila držanje ritma, jer je za to postojao automobil koji je projicirao zelenu lasersku crtu koja je označavala traženi tempo. Atletičari su zapravo tvorili ljudski štit oko Kipchogea, zaštita od vjetra i probijanje zrak ispred njega. U pravilnim su se vremenskim razmacima oko Kenijca izmjenjivali Bernard Lagat, Paul Chelimo, norveška braća Henrik, Filip i Jakob Ingebrigtsen, Selemon Barega…

S obzirom na to da zbog svega navedenog, ovo nisu bili uvjeti uobičajene utrke, razumljivo je da ovaj rezultat ne može biti priznat kao službeni svjetski rekord. No, Kipchoge je uspio dokazati da ljudski rod doista jest u stanju trčati maraton ispod dva sata. Koliko je to zapravo fascinantno reći će podatak da je za ovaj rezultat morao istrčati 100 metara za 17 sekundi. I tako 422 puta, bez predaha!” Fascinantno, zar ne?

Krk Island Trail 2019

No, vratimo se na majčicu Zemlju, jer Eliud zasigurno spada u GOAT-ove, koji čine naš život nevjerojatnim samom činjenicom da imamo prilike živjeti ovdje i sada. Dakle, te iste subote, 555 kilometara južnije od Pratera i prekrasnog parka za postizanje rekorda i rušenje ljudskih limita, naša fantastična četvorka je očekivala nestrpljivo start sa 900 ostalih, nama manje bitnih duša na predposljednjem, 9. kolu Treking lige Hrvatske, Krk Island Trail-u, sa startom u Baškoj, na Krku. Nastupili su standardni i jedinstveni, Iva Venne, Milan Komljenović, Dejan Popek i Vedran Šer. Svi u najjačoj Challenger kategoriji, koja je ovoga puta zahtjevala trčanje od 24 kilometra sa 600 metara uspona i spusta.

Na dionicu naših trekera prijavilo se 251 natjecatelj, no na startu se pojavilo 172. Sve dionice su startale zajedno i zato je to bio jedan od najmasovnijih startova lige, sa 980 nositelja startnog broja. Impresivno! No, još impresivnija je slijedeća fotografija sa vodećim na prvih 67 metara! Jedan, jedini, neponovljivi, Milan!

Mnogi pokušavaju, no Milan je neuhvatljiv na startu!

Utrku koju je pohodio veliki broj Slovenaca koji obožavaju naše more, a pogotovo otok Krk, najbolje je istrčao naš Vedran za svega 2:42:26, što je bilo dovoljno za 34. mjesto kod muškaraca. Slijedio ga je Milan, kao 70. muškarac, sa vremenom 3:17:14. Svega nekoliko minuta nakon Milana, u cilj je utrčala kao 17. žena, naša trailerica Iva, sa 3:23:21. I, naposljetku, kao točno 100. muškarac, u cilj je nakon 3:38:21 provedenih na stazi, utrčao Dejan. Odlično! I napomenimo samo da je to Dejanu bila 62. utrka u ligi, ali već 55. zaredom!! Dakle čovjek gotovo pet godina nije propustio niti jedno kolo lige!! Impresivno!

Iva i Dejan u bespućima Krka

28. Zagrebački maraton

Kenijci Wycliffe Kipkorir Biwot i Rebecca Korir su pobjednici 28. Zagrebačkog maratona koji je u nedjelju održan u glavnom hrvatskom gradu. Prema neslužbenim rezultatima, Biwot, koji je na Zagrebačkom maratonu slavio i 2016. i 2017. godine, i u nedjelju je bio najbrži s vremenom 2:19:47, dok su drugo i treće mjesto zauzeli njegovi sunarodnjaci Nelson Kipkogi Cherutich (2:23:45) i Isaac Kimutai Ngeno (2:24:36), a najbolji Hrvat bio je Goran Grdenić, član AK Kvarnera sa sekundu slabijim vremenom za trećeplasiranim (2:24:37)

Rebecca Korir je u ženskoj konkurenciji slavila s vremenom 2:35:50, dok je drugo mjesto zauzela hrvatska maratonka Nikolina Šustić Stanković s vremenom 2:42:38. Treća je bila još jedna Kenijka Hellen Jepkosgei Kimutai (2:42:57).

Osim maratonske utrke trčan je i polumaraton na kojem su pobjedu također odnijeli kenijski trkači. U muškoj konkurenciji prvi je bio Paul Tiongik (1:01:45), drugi je bio Joel Maina Mwangi iz Ruande (1:01:47), a treći još jedan Kenijac Mathew Kosgei (1:08:06). Najbolji hrvatski trkač bio je Kristijan Rubinić na sedmom mjestu (1:14:49). U ženskoj konkurenciji slavile su Kenijke Ruth Ivundu Mbatha (1:11:47), druga je bila Vivian Kemboi (1:13:29),a treća Nelly Jepchumba (1:13:51). Najbrža Hrvatica u polumaratonu bila je Ines Jozić (1:24:05) na sedmom mjestu.

Organizatori su ove godine organizirali i utrku Garmin 10 km u kojoj su slavili Dino Bošnjak u muškoj konkurenciji i Bojana Bjeljac u ženskoj.

Ovaj maraton je ujedno bio i Prvenstvo Hrvatske u maratonu, i to ekipno i pojedinačno. Prvakinja RH za 2019. je Nikolina Šustić Stanković, dok je prvak RH Goran Grdenić. Ekipno su prvakinje bez konkurencije trkačice AK Sljeme, dok su prvaci kod muškaraca ovoga puta momci iz AK Kvarner, Rijeka. Čestitke svima!

Ono što je za nas daleko važnije, je to da smo imali veliki broj predstavnika na sve tri dionice ovog trkačkog praznika u Zagrebu. Bilo nas je tamo 28, od čega je 27 završilo svoje utrke, mnogi po prvi puta, a također mnogi sa svojim najboljim vremenima. Krenimo redom. Maratonci.

U kraljevskoj disciplini imali smo 6 predstavnika, od čega je njih četvero po prvi puta krenulo u ovaj veliki poduhvat, troje je uspjelo. Dvoje ponovilo.

Diana Sabljić i Miroslav Žingor svoj prvi maraton su spremali uz nadzor našeg trenera Matije Razuma i uz mentora, višestrukog maratonca Krešimira Mandića. Neke od treninga sa njima je odrađivao i naš šesti prijavljeni maratonac Jan Hovorka, kojeg je jak grč u listu spriječio da isti i završi. Također je prvi maraton u životu na cesti istrčao naš veteran Zvonko Maduna, kao i ne svoj prvi, veteranka Mirjana Klarić. Sve njihove priče možete pročitati na njihovim profilima pritiskom na link ispod njihovih imena, dok ću ovdje navesti respektabilne rezultate, pogotovo prvih troje!

Dakle, rezultati naših 5 finišera na maratonu:

  • Miroslav Žingor 3:32:12
  • Krešimir Mandić 3:35:49
  • Diana Sabljić 4:07:47
  • Mirjana Klarić 4:36:07
  • Zvonko Maduna 5:07:26.

Ne mogu ne spomenuti ovdje odličan tekst Nebojše Lujanovića, na koji sam naletio u euforiji čitanja svega oko urnebesnog rušenja granice od dva sata za jedan maraton. Tekst je objavljen na portalu Telesport poznatog telegram.hr-a, pod naslovom Sve što maraton ima, a život nema. No, za vas, ako ne želite na prethodnom linku pročitati u cijelosti, izdvajam meni najbolji i dio u kojem sam se pronašao:

“Maraton je čista situacija. Čovjek dobije točno koliko uloži. Istrčani kilometri (u mom slučaju, 90 tjedno) fajlovi su koji se slažu u folder. Njegova debljina pred trku je jamstvo da neću puknuti. Ona će se isplatiti taman po svojoj težini. Ni više, ni manje. Dok trčiš, siguran si i znaš da ti nitko ne može oduzeti ništa. Nitko ti ne može pomoći, u svojoj borbi si sam. Ali ne može ni oduzeti. Svoju pobjedu na kraju si izborio svojim snagama. Svega toga u životu nema. U životu nema nikakvog jamstva da ćeš dobiti onoliko koliko si uložio. U ovakvom sustavu sam si u neravnopravnoj borbi s onima koji na svojoj strani imaju mnoge. Veze, kumove. Njihova pobjeda nije uopće njihova, iako je kao takvom slave. Nakon što su ti usput uzeli ono malo što si mislio da imaš i unio u arenu s njima.

Ničega toga u maratonu nema. Kipchogeova pobjeda nije rezultat kupljenih sudaca, puke sreće zbog odbijene lopte ili skuplje opreme. Samo onog foldera čijom je debljinom tresnuo o stol i rekao — ovo sam ja. Fascinantnih 200 kilometara tjedno. I tako godinama. Jedina tajna i jedini recept — rad. Sve savršeno transparentno, kristalno čisto. Ne postoji prečica, način da se isti rezultat postigne s manje kilometara ili truda.

Oko njega su ‘zečevi’, trkači s orijentacijskim vremenima, auto s velikim displejom na kojem protječe vrijeme, silni volonteri na okrijepnim stanicama, navijači uz stazu… Nitko od njih ne može preuzeti dio bolova koje osjeća ili mu skratiti dio staze. Tu je veličanstvo te pobjede. Ono što je diže iznad svakog drugog, političkog ili društvenog, uspjeha u ovim korumpiranim sustavima. Pred takvim nečime čovjek se mora pokloniti. Tu leži veličina koja nema veze s brojkama.”

Polumaratonci. Prijavilo ih se 15. 14 je krenulo u 10:00 sa Trga Bana Jelačića i stiglo u cilj od sat i po do dva i pol sata od starta. Neki zadovoljni i prvi puta, neki najbolji ikad, neki istrčali još jedan u nizu, no svima je bio osmijeh na licu kada sam ih “zaskočio” sa kamerom negdje na stazi.

Redom rezultati i poneka fotografija onih koje imam:

  • Nola Jandrečić, novi PB, 1:35:29,
  • Alen Sambolec, 1:43:39,
  • Mateo Jagustović, PB, 1:49:33.
  • Nikolina Gavrovski Majsec, PB, 1:55:27,
  • Aleksandra Galetić, 1:56:37,
  • Dražen Šunjić, 2:06:51,
  • Stana Dolenac, PB, 2:13:46.
  • Tomislav Horvatek, 2:13:47,
  • Ana Vlah, 2:14:49,
  • Daniela Popović Budi, 2:18:36,
  • Mihaela Perković, 2:19:43,
  • Mirjana Mandić, 2:25:37,
  • Branko Doračić, 2:36:53,
  • Erwin Katarinčić, 2:38:44.

Ovdje bih izdvojio posebnu i emotivnu priču supruga naše drage Kristine Markić. Zvonimir Markić napisao je priču pod naslovom Breaking 2. Ovdje je u cjelosti. Bravo i hvala! Ovakve priče inspiriraju na trčanje ili novi početak.

Garmin je bio sponzor ovogodišnje desetke. Utrke građana kako je zovu. Tko onda trči ostale utrke? No, kako god, imali smo 8 prijavljenih na toj dionici. Nas 5 je završilo utrku. Rezultati su sljedeći:

  • Franjo Budi, 43:53,
  • Antonija Kalšan, 55:34,
  • Ivana Aralica, 57:39,
  • Renato Radulović, 59:12.

Moja malenkost se tek vraća trčanju nakon pauze od ozbiljnog treniranja od više od četiri mjeseca i prezadovoljan sam da sam utrku završio i to u vremenu od 1:01:40. Zanimljivo da su u utrci sudjelovala braća Sinković i imali odlična vremena: Martin 38:43 i Valent 38:44! Bravo šampioni!

Za kraj još jedna predivna trkačka vijest i još veće iznenađenje, koje je došlo nakon dugo pripremanog projekta, kojeg je Eliud uspio realizirati. Na Chicago Marathon-u, Eliudova sunarodnjakinja, Kenijka Brigid Kosgei pomela je 16 godina star rekord Paule Radcliffe od 2:15:25. Najbliža tom vremenu u posljednjih 15 godina bila je Mary Keitany u Londonu 2017. kada je išla 2:17:01. No Kosgei je istrčala 2:14:04, sa čime je srušila svjetski rekord, a svoj osobni je popravila za više od četiri minute. A tek joj je 25 godina i za jednu maratonku je tek na startu karijere! Nevjerojatan vikend, zar ne?

Photo: Quinn Harris/Getty

A kakav vikend tek slijedi! Sutra priča o jednom prekrasnom projektu našeg kluba, kojeg smo započeli prije 6 godina, naš rad je prepoznat i bit ćemo nagrađeni za to. U to vrijeme će naši momci na tzv. SEA DUT-u trčati uz prekrasnu obalu Jadrana od Makarske do Omiša, 54 kilometra sa 2470 m uspona! O tome više u nedjelju!

ZO

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.