Koju drugu riječ upotrijebiti za vikend sa barem četiri vrhunske utrke, od čega dvije potpuno nove i posebne na svoj način, a u isto vrijeme danas je istrčan još jedan spektakularan Berlinski maraton na dvije sekunde do svjetskog rekorda, kao i maraton u Budimpešti, a dok ovo pišem, u dalekom, pretoplom i prevlažnom Kataru, natjecatelji se bore sa uvjetima koji su nadljudski. Krenimo redom, sa kronologijom događanja i sudjelovanjem naših članova, jer nam je to uvijek cilj, spomenuti sve gdje netko naš nastupi.
Valamar Trail u Rapcu
Na Valamar Trailu, jednoj od najljepših i najkvalitetnijih trail utrka s izazovnim i uzbudljivim stazama jučer je sudjelovalo 450 trkača iz čak 14 zemalja. Brojni rekreativci i profesionalni trkači u Rapcu su pokušali ostvariti svoje najbolje vrijeme na tri različite staze: GREEN (11,2 km), BLUE (35,1 km) i RED (61,1 km).
Na najdužoj, RED stazi sudjelovalo je 83 trkača, a najbrži su bili Anders Aagaard Hansen iz Danske u muškoj kategoriji i Ines Jozić iz Hrvatske u ženskoj. BLUE stazu najbrže su osvojili Aljoša Smolnikar i Ana Radivo, a ovogodišnje zvijezde GREEN staze su Filip Koražija i Lena Lupša.
Valamar Trail jedna je od rijetkih utrka u Hrvatskoj koja je certificirana od strane Svjetske trail federacije, a ujedno je i pozivna utrka za Outdoor Race World Tour, seriju svjetski poznatih trail i pustolovnih utrka poput Andorra Ultra Trail, Ultra Madeira Trail te Everest Trail Race. Inače, utrku organizira Sport Box u suradnji sa SRK Alba iz Labina uz potporu Valamar Riviere i TZ Labin Rabac.
Na šestom izdanju Valamar Traila predstavljeni su i neki noviteti, poput LiveTrail sustava koji je trkačima omogućio korištenje aplikacije LiveRun zahvaljujući kojoj su dobivali informacije o vremenu i trenutnom rezultatu na svakoj kontrolnoj točki te su mogli pratiti uživo druge trkače u utrci. I gledatelji su mogli pratiti svoje favorite uživo uz aplikaciju LiveInfo.
Za kraj ove predivne istarske priče, naravno o našim trkačima. U Rabac se zaputio naš predsjednik Kluba i vrsni ultra trail trkač Goran Lesjak, koji se nakon perioda nakrcanog obvezama i nažalost određenim ozljedama i problemima, vraća ozbiljnijem treniranju što je rezultiralo vrlo dobrim 7. mjestom na BLUE stazi 35 kilometara sa 1148 metara uspona. Za to mu je trebalo 3:37:06! Bravo Gorane!!
Skakavac Trail
Utrka koja je po svojoj posebnosti i šarmu postala nezaobilazna u rasporedu sportsko-turističkih sadržaja Sarajeva i Bosne i Hercegovine, ove godine se odvila jučer, 28.09. Organizator utrke, Planinarsko društvo Skakavac je pripremilo mnoštvo aktivnosti koje su prethodile utrci, a koje su usmjerene na unapređenje planinarenja, trail running-a (planinskog trčanja), kao i na bogatu promociju prirodnih ljepota koje okružuju Sarajevo. Moglo se doživjeti grad Sarajevo na jedan drugačiji način trčeći ulicama Staroga Grada, Čavljaka, Crepoljskog, Bukovika, Uževica, Motke, Jošaničkog potoka i osjetiti užitak koji donosi ova prirode puna završena utrka.
Nudile su se tri različite duljine te posebna Canicross utrka za ljubitelje trčanja sa svojim četvoronožnim ljubimcima. 47 km sa 2510 metara uspona, 35 km sa 1731 m gaina, 20 km sa 1243 metra penjanja i već spomenuta utrka u paru sa ljubimcima na 7,5 km sa 100 metara uspona. Nastupilo je ukupno 297 natjecatelja, od kojih 10 nije došlo do cilja odabranih dionica.
Naravno da je naša draga Sandra Juhaz odabrala najdužu dionicu i odradila ovu izuzetno zahtjevnu dionicu za 7:39:26, i sa time zauzela odlično 5. mjesto među ženama na najzahtjevnijoj dionici! Bravo Sandra!
I sada redoslijedom zbivanja i čudnih, nepredvidivih okolnosti, dvije noćne utrke, svaka po sebi posebna, jedinstvena, unikatna i dogodila se prvi puta, jedino, bez ikakve namjere organizatora, gotovo u isto vrijeme, jedna, Ilica Midnight Run, odmah nakon ponoći sa subote na nedjelju, kao što ime govori, duž Ilice u centru glavnoga grada. Druga, točno 24 minute iza ponoći, humanitarnog karaktera, 00:24 Run, na platformi Međunarodne zračne luke Zagreb, sa startom i ciljem ispred zgrade starog putničkog terminala. Neobično, zar ne?
Ilica Midnight Run
Umjesto da opisujem ovu utrku, evo što o ideji kažu autori iz kultnog AK Sljeme: “Da bi neka ideja imala smisla, mora imati priču, a naša je ovakva – nijedna ulica u gradu nema toliko kućnih brojeva kao što je Ilica… niti jedna ulica nije tako poznata kao što je Ilica… i nijedna ulica nema tu karizmu kao ova zmijurina od ulice koja započinje u samom gradskom centru i završava… gdje? Kladimo se da malo vas zna koji je zadnji broj Ilice i gdje se nalazi. E, upravo zato, da malo oživimo našu staru ulicu, tako lijepo ravnjikavu i pogodnu za trčanje, odlučili smo joj posvetiti jednu novu utrku koja se neće zvati noćnih 5km, dnevnih 12km ili nekako egzotično, nego jednostavno – Ilica.
Da, svjesni smo legende o Iličkom maratonu, manifestaciji koja je imala malo, ako išta, veze s trčanjem a svodila se na ispijanje što veće količine alkohola dok se krećete od Črnomerca prema trgu Bana Josipa Jelačića. Ako to još postoji, a vjerujemo da ne, naša utrka nije nikakvo naslananje na taj događaj, već nešto drugo, nešto divlje.
Sa svakom dobrom pričom, dolazi i dobar obrat i evo našeg – osim što vas pozivamo da dođete na trčkaranje po samom centru grada, odlučili smo ubaciti još malo egzotike i napraviti start minutu prije ponoći! Okej, znamo da su trkači kokoši koje vole rano u krpe, ali bit će ljeto, bit će subota… shvatite to kao vikend izlazak. Osim toga, kada ste mogli bezbrižno noću trčkarati bez bojazni da će vas pregaziti tramvaj ili neki ludi vozač koji žuri do Lampaša na cajke? Mi ćemo zatvoriti cestu za vas, a na vama je samo da u nedjelju utrčite veseli i nasmijani u cilj.”
Nakon podosta problema oko odobrenja za zatvarenja prometa Ilicom u ovo zaista prometno doba dana (noći), naši dragi kolege trkači iz glavnoga nam grada imali su noćnu moru sa odgodom utrke od originalnog termina i dogodilo se da je to baš u istoj noći kao i spektakularna utrka po površinama zračne luke na Plesu. no, svaka je imala svoju publiku, odnosno zainteresirane, Iako kao i ja sam, siguran sam da bi mnogi trčali i jednu i drugu da se nisu događale u isto vrijeme. Kako god, ovi koji su trčali najduljom gradskom ulicom, krenuli su put zapada kod Pivane u Ilici 222, nešto iza ponoći, trčali do broja 550, okrenuli se, protrčali u smjeru glavnog gradskog trga, tamo napravili još jedan okret i vratili se zajedno sa ostalima do dugo u noć proslaviti uspješno istrčavanje nešto više od 11 kilometara. Originalno i neobično! Bravo ekipa!
Nastupila su tri naša prekaljena cestovna trkača, Dubravko Paver, Nenad Koletić i Dražen Šunjić Šunja. Dubravko je bio vrhunski 6. sa 43:27, Neno je bio odličan 13. sa 47:15, dok je Šunja zauzeo 173. mjesto sa 1:03:09, od 323 trkača koliko ih je završilo utrku.
00:24 Run
Kao što je i vidljivo iz naslovne fotografije ovoga posta, koju je snimio Alan Grubelić, sve na ovoj utrci je bilo spektakularno, što mogu i sam posvjedočiti, jer sam sudjelovao. Od prijava, koje su u stilu zagrebačkog noćnog cenera, bile ludnica i utrka je razgrabljena čim je objavljeno da će sretnih 1000 trkača moći svojim startninama pomoći Zakladi dječje onkologije KBC Rebro sa 150.000 kn.
Trkačke utrke na pistama zračnih luka imaju dugu tradiciju u svijetu. Počelo je prije 40 godina u Sjedinjenim Državama, a desetljeće kasnije pridružili su se i europski aerodromi. Utrka na Zračnoj luci “Franjo Tuđman” prva je u Hrvatskoj. Staza je gotovo savršena za postizanje osobnih rekorda natjecatelja, a za one malo manje ambiciozne nije ni pretjerano zahtjevna.
Dino Bošnjak je poznati hrvatski atletičar i seniorski prvak na 1500, 3000 i 5000 metara, i pobjedio je na utrci. Drugi je kroz cilj 5000 metara duge utrke prošao Kristijan Rubinić, a kao treći utrku je završio polumaratonac Ante Živković. Najbrža trkačica bila je Mirjana Šimek Bilić, a drugoplasirana Tea Faber. Treća je bila Ines Mahovlić Krpan.
Sva sredstva od kotizacija i dobrovoljne donacije organizator utrke, 24sata, u suradnji s MZLZ-om, donira Zakladi dječja onkologija Rebro za gradnju novog odjela dječje onkologije.
Nastupilo je i nas nekoliko iz KCIPT Samobor, koji smo nakon nekoliko sati boravka u prilično fancy uređenoj Chill Out zoni na platformi, pored starta, istrčali 5 kilometara po savršeno ravnoj, no ne baš idealno osvijetljenoj stazi, uzletno sletne staze i manevarskih površina zračne luke. Tu smo bili: Davorka Holetić, Marko Celižić, Ivana Lojo, Tatjana Oreški i ja, Željko Oreški.
I za kraj, spomenut ću samo još kultni Berlinski maraton, kojeg je ove godine, nakon svjetskog rekorda Eliuda Kipchogea prošle godine, pobjedio atletičar iz Etiopije Kenenisa Bekele, sa samo dvije sekunde lošijim vremenom, dakle 2:01:41!! Nevjerojatno, a samo možemo priželjkivati i isčekivati njihov međusobni okršaj neke od sljedećih godina.
Klub cestovnog i planinskog trčanja Samobor 