Samoborski vitezovi viceprvaci Prvenstva Hrvatske u trailu!

Kada sam najavljivao upravo završeni vikend u prethodnom postu, nisam niti slutio koliko ćemo imati razloga za veselje. Totalni uspjeh, gdje god smo trčali. Idemo istom logikom, kako se što događalo.

100 milja Istre

Od 12. do 14. travnja, po sedmi puta održana je manifestacija 100 milja Istre, od Labina do Umaga. Trčalo se na četiri različite i vrlo zahtjevne dionice, od kojih su naši članovi nastupili na tri. Najduža od te tri dionice je bila ujedno i pojedinačno i ekipno Prvenstvo Hrvatske u trailu. Trčalo se od Lovrana do Umaga na 110 kilometara trase, sa 4394 metara uspona i silaska, koju je kao i najdužu, počastilo i nevrijeme sa snježnom olujom, čisto da bude još teže od težeg. Boje Kluba su branile dvije dame i četiri viteza, sa čime je jasno da smo jedino u muškoj konkurenciji mogli konkurirati za ekipni plasman. Pruženu šansu, nakon mjeseci priprema po sličnim terenima u našoj gradskoj okolici, diljem Samoborskog i Žumberačkog gorja, naši dečki nisu propustili, razvalili su i postali ekipni viceprvaci Hrvatske u trailu za ovu godinu!! Respekt!

Dakle, za KCIPT Samobor su nastupili:

1. Domagoj Kreber, 15:36:43, 30. muški, 21. senior do 39 godina,
2. Davor Čakanić, 15:36:44, 31. muški, 22. senior do 39 godina,
3. Kristijan Dolenac, 17:12:17, 61. muški, 24. veteran 40-59 godina,
4. Krešimir Mandić, 18:18:26, 93. muški, 36. veteran 40-59 godina.

Zbrojena tri najbolja rezultata, naši junaci su imali ukupno vrijeme 48:25:45, iza AK Sljeme sa 44:27:58, a ispred SRU Olimpik sa 50:58:33. Zanimljivo je spomenuti da su kod seniorki bile samo dvije ekipe i pobjedilo je AK Sljeme ispred SRU Olimpik. Dame, možda mali poticaj za sljedeće prvenstvo, samo da smo imali treću…

Red je napisati vrijedne rezultate dvije koje smo imali u konkurenciji. Sandra Juhaz je utrku završila za 18:05:53 i dostigla je 17. mjesto među ženama, odnosno 7. u kategoriji veteranki od 40 do 59 godina. Mirjana Klarić je utrku završila sa 26:56:37 kao 56. dama, no vrijedno je spomenuti da se jedina u kategoriji veteranki 2, starosti od 60 do 110 godina koja je završila utrku i zauzela prvo mjesto. Svaka čast!

Inače, nastupilo je ukupno 377 trkačica i trkača, a utrku je završilo 311.

Toliko o Blue coursu, koji se bodovao za Prvenstvo Hrvatske u trailu. Sljedeći po dužini bio je Green course sa 66,7 kilometara i 2441 metar visinske razlike za savladati. Tamo su nas predstavljali Ivana Lojo i Nenad Koletić. Neno je utrku završio za 8:38:57, kao 74. muški i 30 u kategoriji veterana. Ivana je trebala 11:49:09, što ju je plasiralo na 62. mjesto i 32. mjesto u kategoriji veteranki. Bravo!

Nastupilo je ukupno 418 trkačica i trkača, a na cilj u Umagu je prispjelo 361.

Na Yellow coursu od 40,8 kilometara i 1129 m visinske smo imali najviše prestavnika, iako su se neki prijavili kao IND, a ne kao članovi Kluba, no objašnjenje za to pitajte njih. Kako god, pod Klupsko ime su se prijavili Franjo Budi, Aleksandra Galetić, Martina Krtić, Mirjana Mandić, Domagoj Rebić, i Danijel Stanić. Pretragom svih rezultata i pregledom mnoštva fotografija, još sam pronašao: Petar Šakić, Goga Čuljak, Dubravka Šparavec, Lidija Čakanić, Mirko Čakanić, Ana Kralj, Davorka Bevčar Maros i Ivan Maros. Većinom su polaznici Škole trčanja Samobor, generacije 2018. i ovo je fantastičan uspjeh istrčati u limitu ovako zahtjevnu dionicu. Nastupilo je ukupno 598 trkačica i trkača, a cilj je sa druge strane ugledalo njih 527.
Sve rezultate možete naći ovdje da ih sve ne navodim. Ako nekoga nisam naveo, to je iz razloga nevedenog nešto ranije, jednostavno ne znam sve polaznike, a nisu se identificirali pod imenom KCIPT Samobor. Velike čestitke svima! Fotografije gotovo svih ulazaka u cilj možete pronaći u albumu koji je uslikala vrijedna Nola Jandrečić, koja je sa Goranom Lesjakom ekipu pratila od Lovrana do Umaga, i ne znam kako su ostali na nogama, uglavnom ne spavajući cijelo vrijeme. Perfektan support team, kao i brojna ekipa koja je na raznim točkama volontirala i učinila ovo sedmo izdanje 100 milja Istre još boljim. Iskreno hvala svima!

Adria Spring Trail 2019

U prekrasnom okruženju Njivica na Krku, u hotelu Beli Kamnik, u subotu, 13.4. održana je registracija i podizanje startnih paketa za 3. kolo Treking Lige Hrvatske, koja postoji već 15. sezona. Kao što sam i najavio, naši predstavnici nastupili su u dvije kategorije, dužoj na 24 kilometra sa petstotinjak metara uspinjanja po kamenjaru sjeveroistočnog dijela otoka Krka i na kraćoj od 17 kilometara sa 350 metara uspona po istom kamenjaru.

Na kraćoj Active dionici su nastupile Ana Vlah i Renata Kenda, između 179 ostalih, a od kojih je 175 završilo utrku. Renata je imala vrijeme 2:46:09 i zauzela je 19. mjesto, dok je sa njom ušla u cilj i Ana sa istim vremenom, ali kao 20. žena.

U kraljevskoj, Challenger dionici nastupilo je samo 32 odvažnih i među njima čak 6 naših članova. Iva Venne u konkurenciji žena i pet mušketira: Vedran Šer, Branko Kolarek, Milan Komljenović, Dejan Popek i Zvonko Maduna.

1. Iva Venne, 3:02:17, 6. žena,
2. Vedran Šer, 2:26:05, 8. muški,
3. Branko Kolarek, 2:42:11, 13. muški,
4. Milan Komljenović, 2:53:59, 17. muški,
5. Dejan Popek, 3:09:46, 19. muški i
6. Zvonko Maduna, 3:37:00, 23. muški.

Čestitke svima!

Zadar Night Run 2019

Ovo je zanimljiva noćna utrka, koja promovira Zadar i staru povijesnu jezgru na poluotoku. Ove godine je novost bio i prvi noćni polumararton u Hrvatskoj. No vratimo se osnovi, a to su utrke na 2,5 km, 5 km i 10 km. Trče se u krugu po poluotoku i iznose jedan, dva, odnosno četiri kruga po 2,5 kilometra. Trasa utrke prolazi kroz samo povijesno središte Zadra: start i cilj se nalaze u ulici Među bedemima – ispred Kopnenih vrata (Foša).

Na ovoj utrci su nastupili Miroslav Žingor na 10 kilometara i Ana Žingor na 5 kilometara. Miroslav je bio 6. od 124 muška finišera sa vremenom 41:13.39, a što je naravno novi PB našeg Mr. PB-a. Ana je istrčala dva kruga po jezgri Zadra i postigla vrijeme 37:35.39, i bila je 173. od 205 finišerki.

Evo što sam Miro kaže o utrci: “Zadar night run, utrka na 10 km, 6. mjesto, vrijeme 41min14sek, novi osobni rekord, ili na hrvatskom PB😜
Dojmovi o utrci super, atmosfera među trkačima super pozitivna, vremenski uvjeti idealni za trčanje, predivna staza uz more… osobno sam se vrhunski osjećao svih 10 km, ni u jednom trenutku nije bilo nikakvih kriza, ali to je već zasluga mog trenera Matije Razuma i njegovog sjajno složenog programa treninga💪 stvarno osjetim napredak i u rezultatu, i u tome kako se osjećam na utrkama. Naravno, hvala i mojoj ekipi s kojom treniram, sve je lakše kad se radi timski, a s vama je to uvijek u jednoj opuštenoj, pozitivnoj i poticajnoj atmosferi😊 Još od nove godine motivacija mi je nekako na visokoj razini, siguran sam da će rezultati biti još bolji💪.

18. Riječki polumaraton

Već 23. godinu za redom održala se manifestacija pod imenom Homo si teć ili u slobodnom prijevodu, ‘ajmo svi trčati. Sve je počelo 30. ožujka i završilo jučer sa glavnim utrkama, uključujući najveću uličnu utrku građana u Hrvatskoj sa preko 17000 sudionika. Polumaraton se odvijao po 18. puta, a maraton 4. puta po potpuno novim rutama. Kao sudionik treći puta zaredom, dvije godine na maratonu, a ove na polumaratonu, mogu reći da mi je nova ruta zanimljivija, iako zahtjevnija nego prije, još je više promjene ritma i uspona, jer vidim da Ante Živković ima zabilježeno 380 metara uspona, a ja sam prošle godine imao 308, dakle gotovo 26% više, a većina tog “novog” uspona je na prvom dijelu staze, koji je zajednički utrkama na 10 km (do Kostrene), polumaratonu, štafeti 3*7 i maratonu, gdje je nas zakačilo 230 metara uspona. Za naš Klub nastupili smo nas dvoje, Diana Sabljić i Željko Oreški. Diana je odlično istrčala vrlo zahtjevnu i brdovitu stazu, uz dosta vjetra oko Kostrene. Istrčala je 21.1 kilometar za 1:46:57 (chip time) i zauzela 23. mjesto između 134 plasirane trkačice.

Evo što je sama rekla o utrci: “Prije tri godine sam istrčala riječki polumaraton 1:56:39 po staroj trasi do Kantride i tjedan dana bila na brufenu… sad sam ga istrčala za 1:46:57 po novoj, težoj stazi, do Kostrene i natrag i super se osjećam. Ipak sam malo pametnija, ali sam zaboravila slikati hranu u restoranu Anić, bila pregladna poslije🤣 Sve u svemu, prekrasna nedjelja, divno je trčati uz obalu i jednostavno ovaj grad ima ono nešto, I just like it.”

Ja sam imao velikih problema sa ozljedama još od odustajanja na Ljubljanskom maratonu prošle godine i ovo mi je prva utrka od tada koju sam istrčao bez bolova i u komadu, tako da rezultat od 2:18:18 kao chip time meni znači daleko više od biti 233. od 254. natjecatelja, jer ipak je ovo 3:0 za mene protiv riječkih uzbrdica. Tko ne zna o čemu pričam, neka dođe i vidi.

Idemo dalje, već danas je rastrčavanje od svih ovih, pa i tisuću pretrčanih kilometara članova Kluba tijekom vikenda, a već sljedeći idu novi izazovi, nove utrke i novi osobni uspjesi.

ZO