U nedjelju 1. 8. 2021. održano je 3. kolo Kontinentrail lige – Rastoke trail, novija utrka u organizaciji AK Plitvice koju su naši članovi posjetili u popriličnom broju s obzirom na to da je sredina godišnjih odmora. Neki su i započeli godišnji u Rastokama jer je tamo priroda predivna uz mogućnost osvježenja ovih vrućih ljetnih dana.
Naselje Rastoke nalazi se u sastavu grada Slunja pored poznate magistralne ceste D1. Ime Rastoke govori da se tu nešto rastače, a to je rijeka Slunjčica koja se preko sedrenih stijena ulijeva u Koranu. U svojemu toku kroz Rastoke stvara mnoštvo malih jezera, brzaka i slapova. Prekrasan je to kraj pa se s pravom dodatno naziva “Male Plitvice”. Mnogi trkači su u Slunj došli večer prije i prespavali u blizini, dok su drugi, ranoranioci, direktno s puta došli na prijave i start.
Rezultati naših članova, a i onih koji se tako osjećaju:
Rekreativna staza 7km 150 mD+:
- Željko Oreški 1:07:06
Kratka staza 15km i 600 mD+ :
- Nola Jandrečić 1:36:30
- Marko Celižić 1:43:36
- Nenad Koletić 1:47:52
- Martina Štefković 2:15:24
- Davorka Holetić 2:19:06
- Diana Sabljić 2:27:41
- Tatjana Petrović Sladetić 2:39:47
- Marlena Čuljak Aleksić 2:44:56
- Sanja Horvatić 2:45:22
Duga staza 32km i 1000 mD+:
- Matija Kušić 4:12:15
- Sanja Imamagic 4:29:49
- Erwin Katarincic 5:49:01
- Renato Radulović 6:03:00
Posebno ističemo i pohvaljujemo našu trenericu Nolu koja je osvojila 1. mjesto na kratkoj stazi u kategoriji žena. Svaka čast. U nastavku donosimo njene dojmove sa utrke:
Ovogodišnji Rastoke trail mi posebno znači jer je to bila moja prva utrka nakon skoro 8 mjeseci borbe s ozljedom ahilove tetive. Već dugo nisam osjetila nervozu prije same utrke. Presinga nije bilo, a ni prevelikih očekivanja, ali silno sam htjela da ahilova izdrži sve što su nam organizatori jučer pripremili na stazi.
Staza mi se je jako svidjela. Dobro označena, okrijepa dovoljno, a i dečke iz HGSS-a smo često viđali što je dalo dodatni osjećaj sigurnosti. Bilo je puno trčljivih i brzih djelova, ali i teških, tehničkih uzbrdica na kojima se penjalo i četveronoške, ili po sajli 🙈
Kupanac nakon toga je zaista bio neizbježan!
Sve u svemu, prekrasan vikend proveden u uvijek dobrom društvu ekipe iz KCIPT-a i mog brzića Silveka ❤
U nastavku prenosimo još neke osvrte naših članova.
U subotu smo došli u Slunj gdje smo odsjeli zajedno s ekipom 100% Traila – Valerijom, Matijom, Branimirom i Filipom. Podigli smo startne pakete to popodne kako bi si smanjili stres ujutro. Podizanje paketa bilo je organizirano u Turističkom centru Rastoka. Lijep startni paket s majicom, colom, vodom, buffom, a sve zajedno u vrećici za tenisice.
Večera u gradu, nabava za doručak sljedećeg dana i spavanje, jer, iako smo blizu, start utrke je najavljen za 8:30 pa nam ne gine dizanje oko 6:30.
Buđenje i doručak, spremanje i put starta, organizator je najavio službeni parking, ali je zatvorio put do njega. Nema veze, nalazimo parking blizu, spremanje i put kupališta na Korani gdje je start i cilj svih staza.
Radi “mlade” utrke vlada zbunjenost pred start duge staze koja starta oko 8:40. 10-ak min poslije njih starta kratka – 15km, a zadnja je rekreativna 10-ak minuta poslije kratke.
Nakon samog starta trkači su trčali preko pontonskog mosta te je na kratko bilo potrebno biti čim bliže prvom redu kako ne bi dugo čekali na prelazak. S obzirom na to, utrka je startala u brzom tempu koji su od samog početka diktirali pobjednici – Tomac, Turk, Razum. Srećom, zbog ranog starta, prvih nekoliko uspona prolazimo kroz relativno ugodnu temperaturu. Prva okrepa već na 4,3km, nakon nje organizator kaže da imamo samo vodu iz izvora na 7,3km i 12,7km. Na 6km je prvi od opakih uspona, u čijem podnožju nas dočekuje HGSS. Kažu dečki: “Pazite, strmo je za gore” 😀 Uz klizanje ekipe u cestovnim tenisicama dolazimo da vrha relativno kratkog, ali strmog uspona. Na 7,3km stvarno ima izvor vode koja je u ovom slučaju mutna i ne izgleda kao da je za piće. Nakon toga ide opet jedan strmi uspon, ovog puta malo duži. Nakon njega staza se kreće valovito prema cilju. Na 12km nas dočekuje iznenadna okrepa koja je više od izvora. Nekoliko metara skliskog kamenja uz koranu, polako idemo prema cilju. Naravno, za pred kraj još jedan uspon i niz Koranu do cilja. Na kraju ispalo 14.8km sa 550m ukupnog uspona. Nakon cilja nastavili smo u revijalnom druženju do pljuska. Kad je kiša stala nastavili smo druženje. Ekipa iz Zagorje Adventure Team je pekla i dijelila besplatne palačinke. Svaka im čast!
Markov osvrt:
Start utrke krećem iz prvog reda radi čim kraćeg čekanja preko pontonskog mosta. Matija, Filip i Silvije su već nakon 300m daleko ispred. Staza nas vodi pod D1 mosta uz Slunjčicu, skrećemo uzbrdo prema utvrdi Slunj. Do prve okrepe počinjem osjećati vrućinu i pada odluka da se ne ubijam, nego idemo uživati i pokušati ići kao dugu zimsku ligu. Na strmim usponima je postavljena špaga koja, ako se još neko služi njom, je zapravo opasnija nego da se ne koristi te odlučujem ići pored. Nakon prelaska prema izvoru, koji to nije, još je jedan uspon i polako prema cilju, tu se držim dvojice koji su malo brži uzbrdo, a malo sporiji nizbrdo. Razmišljam kako je uskoro novi izvor vode i nadam se da je bolji od prošlog. I onda izlazimo na izvanrednu okrepu, sreća velika 🙂 Do cilja je još cca 2,5km polako uz Koranu, nekoliko uspona, pa nizbrdo. I nakon 14.8km napokon cilj. Sve u svemu zanimljiva utrka, iako realtivno malo kumulativnog uspona taj uspon je “slabo” raspoređen te je uglavnom skupljen na 2-3 velika brda. Dok čekam Davorku u cilju, počinje i pravi pljusak. Nakon utrke osvježenje uz gratis pivu i super grah. Polako smo se otpremili kućama nakon proglašenja pobjednika. Utrka koja ima potencijal postati lijepa i biti svima u kalendarima, ali je potrebno poraditi na organizaciji.
Čestitamo svima na sudjelovanju.
Hvala Marko na tekstovima. Postaješ pravi dopisnik sa utrka 😀
Klub cestovnog i planinskog trčanja Samobor 