U subotu, 22. kolovoza, održana je 10. jubilarna utrka Žumberak Ultra Trail. Sudjelovalo je preko 500 trkača koji su mogli birati različite duljine staza.
Oni najhrabriji i najizdržljiviji startali su u ponoć petak na subotu, na utrci od 82 kilometra, dok su ostale kategorije (38km, 15km i 8km) startale tijekom subotnjeg jutra. Na ovogodišnjoj utrci nastupili su većinom natjecatelji iz Hrvatske iz već dobro poznatih razloga vezanih uz pandemiju, a utrka je inače i međunarodno priznata jer je jedna od kvalifikacijskih utrka za najpoznatiju svjetsku utrku “Ultra Trail du Mont Blanc”. Vremenski uvjeti bili su iznimo teški zbog vrućine, a staze su bile tehnički vrlo zahtjevne. Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje mnogima je nepoznat i neistražen dragulj kontinentalog dijela Hrvatske koji svakako vrijedi upoznati, a ova utrka je jedan od najboljih načina za to.

Na onoj najkraćoj dionici, čiji start je bio u subotu u 11.30 u ciljnoj areni prelijepog perivoja dvorca Erdödy u Jastrebarskom, kojeg se nastanak veže za prijelaz iz 19. u 20. stoljeće. Rekreativnu dionicu odabrali su oni koji su htjeli pretrčati 8 kilometara sa svega 156 metara uspona, po čemu je ova dionica imala sva obilježja jedne cross utrke. Nastupilo je 80 natjecatelja. Naši trkači iz Kluba cestovnog i planinskog trčanja nisu odabrali ovako kratku dionicu, jer su bili spremniji i željni za više.

Na kratkoj stazi, bilo je potrebno istrčati 15 kilometara sa 425 metara uspona, što je podsjećalo na dugu stazu naše Samoborske zimske trail lige, osim što je bilo nešto manje uspona. Sljedeća sličnost sa istom je i mjesto starta, na Poljanicama, obilaskom Gajevog kamena, usponom na Plešivicu. Sve trase su za cilj imale spomenuti perivoj u Jaski.

Ovdje je već interes naših članova trkača, jer znatan broj je sudjelovao i u organizaciji ove odlične utrke, bio veći i nastupilo ih je ukupno 14, sa različitim uspjehom. Zanimljiva je priča našeg trenera Matije Razuma, koji je u sklopu organizacije utrke bio službeni fotograf starta ultre u Sošicama, i pratio je trkače na prvom usponu na Svetu Geru, pa sve do okrjepe u Kalju, gdje je bio start duge staze. Kako god, naš se Matija u 7:00 ujutro odlučio ipak nastupiti makar na kratkoj dionici, uputio se na Poljanice, startao i…pobijedio u konkurenciji muškaraca! Bravo!

Rezultati svih naših trkača na ovoj dionici su sljedeći između 234 natjecatelja:
- Matija Razum, M 1. 1. MS 1:11:51
- Franjo Budi, M 46. 14. M40 1:53:20
- Marko Celižić, M 86. 30. M30 2:19:21
- Ivana Jagustović, Ž 33. 13. Ž30 2:21:39
- Mihaela Perković, Ž 42. 17. Ž40 2:27:00
- Darija Vrkić, Ž 57. 6. Ž50+ 2:38:26
- Stana Kurtov, Ž 60. 24. Ž40 2:38:57
- Mirela Turk, Ž 67. 29. Ž40 2:44:13
- Snježana Razum, Ž 73. 34. Ž40 2:51:03
- Mirko Čakanić, M 116. 19. M50+ 2:56:21
- Josipa Šunjić, Ž 76. 36. Ž40 2:56:55
- Sandra Gerber, Ž 87. 10. Ž50+ 3:13:45
- Sanja Ljubić, Ž 92. 45. Ž40 3:30:38
- Martina Mić, Ž 98. 12. ŽS 3:39:59.






Već ozbiljnija kategorija, čiji završetak je donosio i vrijedna 2 ITRA boda, koje skupljaju oni koji žele nastupati na utrkama svjetske serije poput UTMB-a, bila je duga staza sa 38 kilometara i 1520 metara uspona. Start ove dionice je bio u malom seocetu Kalje, u samom srcu Žumberka, a koje je, pogađate, bilo na trasi ultre. Vrlo smišljeno od strane organizatora, koji su baš sve učinili savršeno. Prevezli su svih 135 sudionika na start, koji je bio u subotu u 10:00 sati. 9 ih nije stiglo do cilja u Jaski, a trasa je vodila dolinom Slapnice, preko Slapa Brisalo, do Pećna i onda kroz Grabarak do Japetića, Stražnika, Poljanica i već opisanom trasom do Jaske. Genijalno!

Ovdje se našla uglavnom naša trekerska, iskusna ekipa, i nitko ovdje nije mogao zalutati, jer bi to bilo suludo sa ovoliko kilometara i bezbroj uspona u izuzetno vrućem danu i relativno kasnom startu. Ukupno je startalo 6 naših članova i svi su stigli do cilja.
- Domagoj Kreber, M 13. 9. M30 5:15:22
- Tomislav Barkić, M 16. 11. M30 5:33:25
- Nikolina Gavrovski Majsec, Ž 13. 3. Ž40 6:47:51; odličan plasman u kategoriji!
- Milan Komljenović, M 55. 5. M50+ 7:14:08; opet daleko nedostižan na startu!
- Mirjana Klarić, Ž 29. 3. Ž50+ 8:32:31; odličan plasman u kategoriji!
- Dejan Popek, M 81. 25. M40 9:00:25.



U nadljudskoj, ultra kategoriji, start je bio točno u ponoć sa petka na subotu. Hrabrih 65 natjecatelja je bilo preveženo do prekrasnih Sošica, do starta. Cilj im je bio pretrčati, prehodati ili prepuzati na kraju, čak 50 milja iliti 82 kilometra sa čak 3540 metara uspona!! A mnogima su satovi i aplikacije očitale i blizu 4000 metara uspona, a nekima i nešto više kilometara. Nakon starta su odmah penjali na najviži vrh Žumberačkog gorja – Svetu Geru, a onda uz Sopotski slap pa do prve stanice i tranzicije u Kalju.

Boje našeg Kluba predstavljalo je 6 najhrabrijih i najspremnijih. Uspjeh nam je bio polovičan. Pod uspjeh smatram završiti ikako ovako nadljudsku utrku i dionicu, čije sam sve dijelove obišao za vrijeme ove pandemije, ali u ratama i danima, ne od jedne ponoći, pa do popdne sljedećeh dana, i ne trčeći…kapa dolje svima koji su se usudili na ovo. A usput su zaradili i 4 ITRA boda! A to su sljedeće junakinje i junaci:
- Kristijan Dolenac, M 16. 7. M40 13:48:36
- Adriana Juriša, Ž 7. 3. Ž40 18:23:03; naša ultra trail kraljica!!!
- Aleksandra Galetić, Ž 8. 4. Ž40 19:45:59; i Saši kapa dolje za ovo!




Nažalost, usprkos mukotrpnim pripremama, troje naših trail gladijatora nisu došli do kraja. Ivana Lojo i Dražen Šunjić Šunja, borili su se do pola, popeli se na Sv. Geru i uz Sopotski slap, no stigli su do Kalja za desetak sati prevalivši 43 kilometra i dalje nije išlo. Vedran Šer pokušao je nakon odmora u Kalju još malo povući, no nakon 15 sati stigao je do Japetića i dalje nije išlo. Svaka čast i vama na ovome!
Evo što o ovom nesvakidašnjem iskustvu kaže naša najbolje plasirana ultrašica, Adriana Juriša: “Staze su ljudi je prvo što mi pada na pamet nakon moje prve ultre.
Naravno da sam ponosna na sebe i na to da sam to odradila bez onog lošeg osjećaja.
Da, umorna i puna žuljeva ali ispunjena, sretna i jos više motivirana za dalje.
Ono što je ipak ostavilo najveći dojam na mene je moja ekipa koja je u ponoć
došla nas ispratiti, koji su s nestrpljenjem čekali u cilju i u međuvremenu
slali poruke potpore. Hvala im svima od srca! O ljepotama Žumberka suvišno je
govoriti, ali organizatoru svaka čast! Staza je cijelom dužinom bila fantastično
označena (gps nisam pogledala niti jednom!), očišćena od trnja, granja i
visoke trave. Volonteri na stazi su bili divni, dočekali su nas kao svoju obitelj.
ŽUT ekipa odradila je lavovski posao na zavidnoj razini i prilagodili se novom
normalnom, a da nisu kompromitirali niti jedan detalj ovog divnog trkačkog iskustva.
Hvala im na tome!”



I ja bih se na kraju zahvalio prije svega mozgu cijele ove operacije nazvane Žumberak Ultra Trail, dragom Žarulji, Mladenu Budinšćaku, koji je sa svojim bratom Špricom, Jastreb Extreme-om i grupicom vrijednih volontera koji su tjednima peglali staze i trasirali sve, učinili da i mi u ovom dijelu Hrvatske imamo ultra trail vrijedan pažnje. Siguran sam da će sljedeće godine, ako nam okolnosti dopuste, ovo biti bitna utrka u međunarodnom kalendaru svakoga tko sebe smatra ultra trail trkačem!