Vitez od Luga & Mr PB

Današnji post na klupskom blogu posvetit ćemo dvojici, vjerojatno najpredanijih i trkača koji gotovo nikada nisu izostali neki trening pod vodstvom našeg trenera Matije Razuma, koji vodi naprednu grupu klupskih trkača, u kojoj dvojac iz naslova trenira. Radi se o Krešimiru Mandiću i Miroslavu Žingoru.

Krešo je naš iskusni stariji brat, uvijek smiren, sa planovima koje ne bi ispunilo barem tri prosječna trkača zajedno, no on zna samo na veliko, nikako nešto malo. A naš Mr PB, jer gotovo svaku utrku postigne novi najbolji osobni rezultat, sa nama je nekih osam mjeseci, no od tada ne izostaje i napredak je strelovit, i nalazi se među najbržima u grupi, odmah nakon našeg trenera , koji je ujedno i najbrži, kako i priliči (a i najmlađi muški u grupi).

Mr PB

Miroslav Žingor punim imenom, a od milja naš Mr PB, ovog proljeća, nakon odlične zimske baze na Samoborskoj zimskoj trail ligi gdje je zauzeo 4. mjesto na kratkoj stazi u M35 kategoriji, bio je spreman za ono što slijedi. Nastupio je na PH u polumaratonu, u Zagrebu, braneći boje našeg KCIPT Samobor i srušio PB u polumaratonu s 1:33:33! To je bilo 17.3. Nakon odličnog nastupa na 100% Trailu, koji nije baš njegov izbor, vraća se na cestu i 14.4. u Zadru na noćnoj desetci ruši PB na 10 km sa 41:14 i zauzima 6. mjesto ukupno. Nakon treninga koje ne propušta, nastupa na još jednom halfu, bez konkurencije i bez usporedbe, jer je sa preko 300 metara uspona, naravno radi se o Jaskanskom polumaratonu, gdje je bio odličan i debelo ispod dva sata, naravno.

• 

• 

Onda slijedi naša 58. Noćna utrka grada Samobora 24.5., gdje postiže, naravno, svoj PB na 5 km sa 18:59, i zauzima ukupno 9. mjesto u strašno jakoj konkurenciji. Napokon, povod za ovu priču, naš Miro se odlučuje povući do Vukovara, jer tamo nikada nije bio, nastupiti na utrci na 5 km, u sklopu novog, 1. Vukovarskog polumaratona. Ovdje ću ja prestati i ubaciti njegovu priču o tom nastupu:

“Vukovar, utrka na 5km… Pamtit ću je jako dugo, i to iz puno sjajnih razloga! 1. 9. 2018. bio je dan kada sam prvi put došao u KCIPT Samobor i počeo organizirano trenirati po programu trenera Gorana Lesjaka i Matije Razuma i u društvu još desetak odličnih trkačica i trkača, ali o njima malo kasnije😉. Od tada je prošlo točno osam mjeseci, i stigla je i prva pobjeda za mene u nekoj od utrka! 1. mjesto s vremenom 19min i 4sek za 5km😊.

Za tih 8 mjeseci propustio sam samo jedan trening, nije da se nešto hvalim, samo kažem 😁😜.
Što se tiče samog tijeka utrke, već od starta preuzimam vodstvo, nakon prvog kilometra odvajam se nekih 100m od prvog pratitelja i do sredine utrke držim tu prednost, možda je čak i malo povećavam… Moram priznati da je biti vodeći super osjećaj 😊😜. Na ulasku u 4.km slijedi jedna duža uzbrdica u kombinaciji sa vjetrom u prsa, uvjeti koji mi inače stvaraju dosta problema, i još primjećujem da trkač iza mene pokušava podić tempo i da je već nešto smanjio razmak u odnosu na mene. Ali dosta dobro sam riješio tu uzbrdicu, bez većeg pada tempa, a izgleda da usponi mom pratitelju idu teže nego meni, jer na ulazu u 5.zadnji km vidim da ga ne vidim 😂 i u tom trenutku znam da više nema šanse da me stigne, i da je pobjeda tu!!! Stvarno odličan osjećaj 😁.
Ali još tamo negdje od Nove godine i utrke na Savi, osjećam se odlično, pun motiva, a i rezultati idu samo prema gore😁💪

Što se samog događaja tiče, odlična organizacija, super pozitivna atmosfera, čak sam i tamo, daleko od domaćeg terena imao super podršku i uz stazu, i na proglašenju pobjednika😊. Dugo mi je želja bila posjetiti Vukovar, ali evo tek sad sam bio prvi put, a budući da je trkačko pravilo kad negdje pobijediš da moraš dolaziti i svake sljedeće godine, onda ću i dolazit! Šalim se ovo za trkačko pravilo, to sam sad sam izmislio😂
Ali se ne šalim da ću sigurno dolazit i sljedećih godina!

I na kraju, da se vratim malo na svog trenera, i svoju ekipu s kojom treniram… Matija Razum, trener, i sam fantastičan trkač. Već sam i prije hvalio i njega i njegove treninge, ali opet ću! Jer on to zaslužuje! 😂 Drži sve pod kontrolom, sve prati, ima jedan dobar plan treninga kroz cijelu godinu, i ono najvažnije, napredak u rezultatu i što mi je jako bitno, osjećaju na stazi je itekako vidljiv…a uz to je i odlična osoba i prijatelj. Ali dosta o Matiji, moram se dotaknuti i svoje ekipe, neću sad onu foru kako vas neću imenovati da nekog ne zaboravim, e baš ću vas sve spomenuti!💪

Adriana, Diana, Mirela, Nola, Tonka, Petra C, Petra A, Iva, Krešo, Željko, Sebastijan, Alen, Jan, Franjo, Tomislav, apsolutno svi onako pravi pozitivni ljudi, sa puno kvaliteta, pravi je užitak trenirati s vama! A i na proslavama rođendana isto nije loše😜 Uglavnom, da treniram sam, ne bih došao do ovih rezultata sigurno. Hvala vam, i vidimo se naravno na treningu😊. A ja bih za ovu pobjedu mogao i počastiti u Swayu 😁”

Vitez od Luga

Kako početi priču o našem Kreši, pored Domagoja Krebera, zasigurno trkaču sa najviše pretrčanih kilometara u našem klubu u proteklih nekoliko mjeseci, ali i posljednjih godinu, dvije. Samo ove godine njegova brojka se već bliži 1500 kilometara, a tek smo odvalili 5 mjeseci!

Navest ću samo neke njegove dionice od početka godine, kada je već duboko bio ušao u pripreme za nastup na 100 milja Istre, gdje je u svojem ovogodišnjem nastupu odabrao onu plavu dionicu, 110 kilometara. Krenulo je sa zimskom bazom, koju je kao i većina naših članova, odrađivao na našoj Samoborskoj zimskoj trail ligi. Da nije samo odrađivao, već se i jako trudio, pokazao je sa osvojenim 3. mjestom na dugoj stazi u konkurenciji M50. Usput, jer mu to više nije bilo dovoljno, iako je nastupio na 11 od 13 kola od studenog do veljače, odrađivao je mnoge, tzv back to back treninge, tako da bi ili došao ujutro ranije pa okrenuo jedan krug prije starta, ili bi dan ranije odradio još brutalniju kilometražu, ali što je najvažnije i ogromne uspone, po čemu je vjerojatno prvak u Klubu trenutno. Tako je 20.1. odradio 31,5 km sa 1200 m uspona, pa 27.1. za wekend laganih 58 km sa 2800 m uspona. i tako je redao ligu i treninge da bi 2.3. ponovio svoj nastup na kultnoj i svjetski poznatoj SPO, u autorstvu našeg Princa od Tušćaka (aka Milan Komljenović), gdje je želio popraviti svoj rekord i osvojio je 17 bregova i dolova za manje od 9 sati sa pretrčanih 58,8 km i 2800 metara uspona i još više nizbrdice.

A pazite sada ovaj niz:

• 16.3. nastup na underground utrci 1M – 52.2 km sa 2800 m uspona,
• 17.3. već spomenuti Zagrebački polumaraton – rastrčavanje, 21,1 km
• 23.3. 100% Trail, duga staza, 24,8 km sa 800 metara uspona,
• 13.4. 110 km na 100 milja Istre, sa 4544 m uspona,

• 12.5. Boroša, 11,8 km sa 900 metara uspona,
• 19.5. Jaskanski polumaraton, 21,1 km sa 300 m uspona,
• 25.5. PoniQ Trail, 22,5 km sa 1222 m uspona, i
• povod ove priče, Plitvički maraton sa 42,2 km i 650 m uspona!!

Prije nego vas prepustim Krešinoj priči o istrčanom Plitvičkom maratonu koji mu je neko vrijeme bio na bucket listi, samo ću još spomenuti da je Krešo bio član našeg muškog tima koji je u Umagu uzeo 2. mjesto na Prvenstvu Hrvatske u trailu, na dionici od 110 kilometara.

A sada Krešino viđenje najtežeg maratona u RH: “Danas sam otrčao jedan od najtežih klasičnih cestovnih maratona u Hrvatskoj, Plitvički maraton sa cca 650m visinske razlike. Prijavu na utrku sam izvršio jos prošle godine dok sam radio osnovni plan za ovu godinu. Namjerno sam to tako rano prijavio i platio da ne bi bilo izvrdavanja kad se približi termin utrke. Nisam se nešto posebno pripremao za utrku već sam rekao idem na utrku temeljem baznih zimskih priprema za Istru i nakon dvomjesečnog oporavka od utrke od 110km. Otišao sam samo trčati i bez ikakvih očekivanja niti ganjanja, ali odlučan potruditi se dati sve od sebe koliko budem mogao.

Vrijeme danas kao stvoreno za trčanje. Nije bilo vruće (kao obično u ovo doba na Plitvicama) niti sparno. Uglavnom oblačno. Tu i tamo je provirlo sunce ali nista strašno. Sinoć sam si ipak postavio neki okvirni cilj pokušati biti ukupno u top 100 od 300 maratonaca i u tome sam uspio, jer sam ostvario solidno vrijeme 4h07m. To vrijeme je bilo danas dovoljno za ukupno 93. mjesto i 25. u M45 kategoriji. No nije baš bilo lako ni jednostavno.
Prošlu noć sam loše spavao jer sinoć nisam nikako mogao ranije zaspati, a danas sam morao u 5:00 krenuti prema Plitvicama. Ujutro sam dodatno imao problema na 🚽 jer nisam nikako uspio obaviti sve potrebno. Probavni problemi na utrci su počeli negdje oko 25km. Morao sam usporavati na nizbrdicama jer sam jedva kontrolirao situaciju sa crijevima. Zapravo sam jedva čekao uzbrdice jer me nisu toliko mučile. Zbog toga sam nešto vremena izgubio. Na kraju zadnjih 2 km završni jaki uspon do cilja. To ću jos dugo pamtiti. Kako je to bilo teško. Na kraju zadnjih 200m ulazim u cilj zajedno sa Nikicom Vrabecom u jakom tempu 4:00 kao da smo finishirali cenera. Zajedno smo se patili, vukli jedan drugog zadnjih nekoliko kilometara kad je bilo najteže, pa smo zajedno i ušli u cilj. 
I tak, jedan vrlo, vrlo jak dužinski tempo trening je iza mene. Zadovoljan sam. Idem dalje, idući vikend Samobor trail na domaćem terenu. Opet će biti teško jer idem na dugu 30km, dosta zahtjevnu stazu pogotovo u drugom dijelu.
#nemalabavo“

Za kraj ove priče o dva odlična trkača iz našeg Kluba, još ću spomenuti Krešinu dosljednost u trenizima snage u fitness centru Goky Fit pod vodstvom sve bolje trail trkačice Mandice Grubišić, gdje naš Krešo ima očito kraljevski status, iako je završetkom prvog SPO-a stekao titulu Vitez od Luga. Vidimo se na 3. Samobor Trailu, 8.6. na Poljanicama.

ZO