Zagorje Trek…Wings for Life…Boroša…

S obzirom na sezonu utrka u punom tijeku i aktivnost naših brojnih članova, rado viđenih na istima, jednostavno se ne stiže sve popratiti istoga dana kada se i događa. Glavni razlog je i završetak organizacije naše najveće utrke, 57. Noćne utrke grada Samoborakoja je već za deset dana, a čije prijave završavaju upravo danas, kao i uplate. Oni koji su ikada organizirali ijednu utrku znaju kakvo je sada stanje aktivnosti oko iste. No, vratimo se na utrke u protekla dva vikenda, gdje su nastupili brojni naši članovi.

AZ ZAGORJE TREKK 2018

Na ovoj prestižnoj utrci, koja se može trčati u sljedećim kategorijama:

  • Light (cca 8 km) – Trail (nema obavezne opreme) tip utrke; prvenstveno namijenjeno rekreativcima
  • Active (cca 16 km) – Trek tip utrke; zahtjevnija utrka namijenjena iskusnijim i spremnijim natjecateljima
  • Challenger (cca 28 km) – Trek tip utrke; namijenjeno za profesionalce i polu-profesionalce

zagorje trek 2

Četvrto kolo Treking lige, Challenger kategorija, 24-27 km rezultati članova kluba:

9. Domagoj Kreber 2:59:55
16. Milan Komljenović 3:07:18
24. Vedran Šer 3:36:19
25. Goran Marinov 3:39:09
29. Tomislav Barkić 3:48:28
32. Dejan Popek 3:54:42

Samo jedna crtica uz jutarnju kavicu našeg legendarnog Milana i njegove trenerice Fanny, kao komentar naslovne fotografije:

“Gledam njenu lijepo njegovanu ruku kako kruži iznad šalice kave. Ugodan miris njene kose miješa se s aromom mog ranojutarnjeg antivirusnog napitka.
“Nešto smo se sredili jutros.”
Podiže lagano glavu, zabaci kosu preko ramena, otkrivajući prekrasne kongoanske naušnice i pogleda me svojim čarobnim, snenim, dubokim očima.
“Danas nema treninga?”
“Zašto?”
“Dobio si otkaz.”
Kod tebe?”
“Kod mene još nisi ali u Dijamantnoj ligi jesi.”
Polako uključuje svoj skupocjeni, novi mobitel i gura mi pod nos ovu sliku.
“Vidjeli su organizatori ovu fotografiju i videa sa Zagorje treka i to ih je dodatno dotuklo.”
“Nisam im ja obećao da ću doći nego ti. Ali, bar sam u Zaboku ispunio olimpijsku normu na 100m.”
“Koliko si išao?”
“Devet osamdeset.. Vodim te u Tokio 2020. god.”
“Baš si zlatan.”
“Tek ću postati.”

(Fanny: Što misliš dragi moj Milane znaju li uopće tvoji fb prijatelji i poznanici koji si ti na gornjoj slici?”)”

WINGS FOR LIFE WORLD RACE

Zadar, 6. svibnja, 13:00 sati

wings for life-060518-42

Trčanje je, kao i svaka druga fizička aktivnost, zdravo i korisno, i za fizičko i za psihičko zdravlje. Oni koji su se okušali u trčanju sigurno su osjetili kako im se, unatoč potencijalnom umoru, raspoloženje popravilo nakon odrađenog treninga. 

Sada zamislite kako je dobar osjećaj i koliko se popravi raspoloženje kada stanete među osam i pol tisuća ljudi i s njima potrčite za one koji ne mogu? Prije nekoliko godina ovo se možda činilo nezamislivim, ali od 2014. godinedovoljno je otići do Zadra i biti dio jedinstvenog događaja. 

Jer 6. svibnja, točno u 13 sati nevjerojatnih i rekordnih osam i pol tisuća ljudi i ove je godine, u sklopu globalne humanitarne utrke Wings for Life World Run, potrčalo za one koji ne mogu.

I ove godine novac prikupljen od startnina odlazi za pronalazak lijeka za ozljede leđne moždine. I ove godine u Zadru su se našli ljudi s nevjerojatnim životnim pričama, volonteri, rekreativci, napredni trkači, osobe u kolicima. I svi su imali isti cilj. 

Vjerojatno je sve manje onih koji ne znaju što je to WFLWR jer prizori iz Zadra svake godine obiđu ne samo cijelu zemlju nego i cijeli svijet. Ipak, uvijek je dobro još jednom ponoviti što se to toliko dobro početkom svibnja događa na hrvatskoj obali.

Naša mala ekipica je bila prisutna, aneki još nedostaju na ovim fotografijama sa utrke na kojoj rezultati nisu bitni. 
kreso wingssvi wings
BOROŠA 2018
“Brdska trka Boroša (nekad Sljeme) je najstarija planinska trka u zemlji s 28-godišnjom tradicijom! Izuzetno lijepa trka, pravi prototip planinskog izazova, iz centra grada do najvišeg vrha planine na koju se naslanja. Trenutno u Europi ne postoji metropola koja u svojoj blizini ima mogućnost napraviti nešto slično – trku sa svog centralnog trga do tisućnjaka, dohvatljivog za sat vremena trčanja po prekrasno uređenoj šetnici, kakva ja planinarski put broj 14.

A taj planinarski put je puno poznatiji kao Leustekova staza, i mada je većina izgovara kao Lojstek, ona se čita upravo onako kako se i piše – Leustek! Nazvana je po nekadašnjem šumaru Albinu Leusteku (1890-1947), koji je za života puno pridonio uređenju Medvednice, a osobno je dizajnirao i izgradio tu stazu. Leustekova staza je najblaži uspon na Sljeme, a gradnju je sam gospon Albin obrazložio ovako: „I neplaninari, osobito starija godišta, trebaju odšetati na Sljeme, pa je to staza kojom svatko bez velikog napora može dohvatiti vrh Sljemena“. Leustekova staza je dugačka 6,36km, savladava 697m visinske razlike (od 247 do 945), serpentinasta je i s prosječnim nagibom točno 11%, što se idealno uklapa u gabarite (9-11), koje preporuča/uvjetuje Svjetska federacija za planinsko trčanje (WMRA). Početak staze se nalazi u ulici Lonjščina u podsljemenskom naselju Gračani, a završetak kod Sljemenske lugarnice.
Ali, naravno, to nije sve što se tiče trke Boroša. Da bi došli do početka Leusteka, trkači se moraju prvo probiti kroz urbani, tj. stari dio Zagreba (Kaptol, Ksaver i Gračani), relativno blago nakošenim gradskim ulicama ukupne dužine 7 kilometara.
Na zadnjem kilometaru trke, nakon završetka Leustekove staze, trkače čeka najveća strmina, i to od podnožja do vrha vučnice, gdje se u nekih 300-tinjak metara savlada zadnjih 80 metara visine, što nudi ekstremni nagib od čak 25% i taj komad staze trče zaista samo rijetki.

Na svom putu po Leustekovoj stazi, trkači prođu pored nekoliko poznatih sljemenskih lokacija, kao što je to npr. svima poznati tunel koji prethodi pravom ulasku u planinu, i kroz koji se prolazi na sedmom kilometru trke. Tunel su izgradili ratni zarobljenici iz Drugog svjetskog rata u periodu od 1947-52. godine. Prvotna ideja je bila napraviti tunel kroz cijelu Medvednicu i spojiti Zagreb kroz planinu od Gračana do Zagorja kod Pila. Međutim, strojevi namijenjeni bušenju Medvednice, koji su trebali doći iz tadašnjeg SSSR-a, nikad nisu stigli jer se baš u tom periodu Stari posvadio s gosponom Visarionovičem, što je rezultiralo pogoršanjem odnosa i nevinošću Medvednice! Bilo kako bilo, ideja oko izgradnje tunela kroz cijelu Medvednicu živi i danas, i nije isključeno da ćemo možda ipak jednog lijepog dana u Zagorje na kavicu.

Točno na polovini Leustekove staze nalazi se malo planinarsko odmorište Adolfovac, koje je ime dobilo pak po jednom drugom višestrukom zagrebačkom gradonačelniku koji je, između ostalog, zaslužan za izgradnju zagrebačkog HNK, uvođenje kanalizacije u Zagrebu, a njegovo ime je Adolf Mošinsky. Na mjestu gdje Leustek dodiruje Sljemensku cestu na njezinom devetom kilometru i gdje se odvaja Šumarev put, počinje najatraktivniji dio staze, uređen s nekoliko lijepo ograđenih vidika ka gradu i ostalim sljemenskim obroncima.

Začetnik, i idejni kreator trke je doajen hrvatskog veslačkog sporta, gospodin Julije Boroša (1932-2013), ujedno i glavni organizator od 1990-2013. U dotadašnjnim izdanjima trka se zvala jednostavno – Sljeme, a nakon smrti je u njegovu čast nazvana Boroša.
Sve u svemu, brdska trka Boroša je bezvremenski klasik, jedna od prestižnijih stvari u zagrebačkom sportu, jer svaki pravi sportaš ovog grada bi trebao znati koliko mu treba od Trga do Sljemena!”

Boroša_karta_web-2

Ove godine je nastupilo pet naših članova sa sljedećim rezultatima:

52. Nenad Koletić, 1:25:56

56. Olivier Fichter, 1:26:17

60. Dubravko Paver, 1:28:08

72. Kristijan Dolenac, 1:30:11

151. Krešimir Mandić, 1:41:13

krešo i seba

idemo dalje ništa labavo

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s