Hendrix i Ban…u isti dan!

Jučer je bio dan za neke legendarne i neke nove utrke. Tako je trčan kultni polumaraton naziva Hendrix polumaraton i potpuno nova utrka u Zaprešiću i okolici, Ban Trail. No prvo po hijerahiji nešto o Hendrixu, tom kultnom zagrebačkom polumaratonu, riječima glavnog organizatora iz kultnog zagrebačkog kluba AK Sljeme. Dragan Janković:

plakat 2018

Polumaraton Hendrix

Priča o polumaratonu Hendrix je u biti priča o najpoznatijem zagrebačkom, ujedno i hrvatskom trkalištu – legendarnom savskom nasipu, koji je u posljednjih 50-ak godina dao beskrajno more trkača i bio glavni generator, u zadnje vrijeme, moćnog trkačkog pokreta.

Ćudljivost rijeke Save i konstantne njezine poplave na širem zagrebačkom području sredinom prošlog stoljeća stvorile su potrebu za, kako je vrijeme pokazalo, glavnim poligonom za bezbroj generacija joggera, ali i velikih trkačkih asova, poput Franje Mihalića, dečka s Knežije, osvajača olimpijske medalje, pobjednika Bostonskog maratona 1958, i čovjeka koji je prvi predao štafetu drugu Titu, 25. svibnja 1945.

Problem izlijevanja Save je eskalirao 1964., kada su stradala zagrebačka prisavska naselja Trešnjevka, Trnje, Pešćenica i Novi Zagreb. U silovitom naletu nabujale rijeke poginulo je tada 17 ljudi i uništeno ili oštećeno 50-ak tisuća stambenih objekata.


Razmjere katastrofe su bile ogromne i tek nakon što je 183 tisuće ljudi izravno pogođeno ovom poplavom, počelo se ozbiljnije razmišljati o izgradnji zaštitnog nasipa, koji i dan danas ponekad posluži toj svrsi. Tako npr., vjerojatno i neki trkači novijih generacija pamte ekstremno visok vodostaj Save 2009. godine, koji zahvaljujući nasipu nije nanio štetu kao što je to bio slučaj ’64, ali je svakako situacija bila zanimljiva i mnoge znatiželjnike odvukla na nasip da vide takvo, gotovo apokaliptično stanje.
Nasip su u današnjem obliku izgradile Omladinske radne akcije (popularne ORA „Sava“) u periodu 60-ih do 80-ih godina, mada prvi radovi na regulaciji Save datiraju još od početka 20-og stoljeća, u godinama prije prvog svjetskog rata. Tako da je najpopularnije hrvatsko/zagrebačko trkalište u biti svojim dobrim dijelom ostao spomenik generacije bratstva i jedinstva, simbol tog vremena. Njihovi graditelji su tada složno pjevali “Druže Tito, samo piši, radit ćemo i na kiši!”


No, osim nasipa, trka je u raznim svojim inačicama spajala skoro sve zagrebačke mostove. Zagreb, nažalost (ali na sreću trkača), nije grad na svojoj rijeci, kao što je Prag grad na Vltavi, Budimpešta na Dunavu ili Pariz na Seini. Zagreb je kroz mnoga stoljeća imao dosta prostora za razvoj, od Medvednice pa do rijeke Save i kao da se nije mogao odlučiti prijeći na onu drugu stranu obale. No, kada ju je napokon preplivao, trebali su mu premosnice, i tu u biti počinje priča o Hendrixovom mostu, današnjem simbolu grada na rijeci, te života i zajednice na njoj. On je najimpresivnija, pragmatična savska vizura, koja većini građana predstavlja trenutak odmora i kontemplacije prilikom prelaska rijeke. Most, poput Hendrixa, predstavlja simbol bunta, slobode, jedinstva i kreativnosti. Podignut je 1939., a zapravo je izgrađen kao zamjena za stari željeznički most s kraja 19-og stoljeća, koji se nalazio dvadesetak metara dalje, i još uvijek se mogu vidjeti ostaci tog starog mosta.


I tako nas je vremeplov savskog trkačkog pokreta donio na početak 80-ih, na vrhunac jednog društvenog uređenja u kojem se, između ostalog, vrlo strasno slavio i dan žena, famozni „8. Mart“. Godine 1982. je na taj dan organizirana prva trka pod imenom „Nada Dimić“, po tvornici rublja, koja je tada donirala majice za sve sudionike. Staza je bila jednostavna, 8,5 km kruga po nasipu, sa startom i ciljem ispred Boćarskog doma, uz podatak da ga tad još nije bilo, obzirom da je izgrađen 1991. Startalo se ispred klupskih prostorija tadašnjeg Atletskog društva Veteran, točnije – ispred njihovog kontejnera.

Tijekom godina uslijedilo je bezbroj varijanti u dužini i imenu trke, čak su se nekoliko puta promijenili i organizatori, ali je zajednička poveznica ostala Savski nasip i početak proljeća, ili bolje rečeno – nove trkačke sezone. Promjenom države i sistema, tvornica, a s njom i trka, su s(p)retno promijenili ime u „Endi“, i tako na simpatičan način ostavili inicijale (ND) narodnog heroja NOB-a, Ličanke Nade Dimić. Ustvari, to je bio današnji veliki krug zagrebačke kros-lige, a s obzirom na to da se trka održavala uvijek u vikendu prije početka lige, kolokvijalno smo je zvali „predkolo“.

Sredinom 90-ih suradnja s firmom „Endi“ već je u potpunosti oslabila kao posljedica generalnog propadanja radničkog pokreta, kojem svjedočimo i danas, pa se 1996. pokroviteljstva trke prihvatio brend „Luigi Ferrari“ u vlasništvu Seada Bačevine, u to vrijeme člana Atletskog društva „Veteran“, kluba pokretača trke. Te godine je u takvoj kratkoj formi od 8,5 km održana zadnji put, a pobijedili su Tihomir Salopek (Zrinjevac, 29:57) i Marija Paulus (Veteran, 42:13). Već sljedeće, 1997., trka je produžena do polumaratona, a prvi pobjednici su bili Robert Prešnjak (Varaždinska banka, 1:12:52) i Mila Lasić (Croatia marathon, 1:48:52). Slijede još 4 sezone pod imenom „Polumaraton Luigi Ferrari“, tijekom kojih su se trčale razne varijante, uglavnom po savskom nasipu, a pobjeđivali su:

1998. Ivan Konjik (Žumberak, 1:16:01); Sophie Mitchell (SFOR, 1:35:47)
1999. Lončarević Josip (Žumberak, 1:14:32); Patricija Gluščić (Žumberak, 1:33:18)
2000. Dražen Dinjar (Rudolf Perešin, 1:13:56); Dunja Kravos (Žumberak, 1:28:44)
2001. Janez Maroević (Sinj, 1:12:53); Lidija Rajčić (Sinj, 1:33:59)

Nakon toga, nova organizacijska postava Veterana je trasu prebacila na kružnu afaltnu stazu Jaruna (proljetna kopija Stareka), pod imenom „Proljetni zagrebački polumaraton“, mijenjajući imena s promjenama sponzora, sa sljedećim pobjednicima:

2002. Ivica Škopac (Croatia marathon, 1:09:40); Dunja Kravos (Žumberak, 1:30:58)
2003. Janez Maroević (Sinj, 1:15:12); Ida Šurbek (Slovenija, 1:22:40)
2004. Zdravko Krišto (Žumberak, 1:14:26); Antonija Orlić (Sljeme, 1:31:29)
2005. Dražen Dinjar (Rudolf Perešin, 1:13:08); Višnja Škevin (Sljeme, 1:38:18)
2006. Sreten Ninković (SCG, 1:09:34); Ljiljana Ćulibrk (Mladost, 1:21:34)
2007. Nedeljko Ravić (Veteran, 1:16:34); Marija Vrajić (Veteran, 1:22:21)
2008. Dražen Dinjar (Rudolf Perešin, 1:11:39); Marija Vrajić (Veteran, 1:27:02)

Od 2009. godine organizaciju preuzima Atletski klub „Sljeme“, koji stazu ponovo vraća na prvobitno mjesto – nasip uz Savu, odakle i ime „1. Savski polumaraton“. Mada, shodno povijesti, trka se mogla zvati i 28. Savska trka, jer se već tada trčalo 28. godinu za redom, ili pak 13. Savski polumaraton, jer se po 13. put trčalo 21 kilometar i sto. Savski pobjednici u sljedećem periodu:

2009. Ivan Vrdoljak (AK Sljeme, 1:20:17); Antonija Orlić (AK Sljeme, 1:35:01)
2010. Goran Murić (AK Veteran, 1:13:55); Veronika Jurišić (AK Sljeme, 1:29:24)
2011. Goran Murić (AK Veteran, 1:15:38); Ingrid Nikolesić (AK Sljeme, 1:29:22)
2012. Goran Murić (AK Agram, 1:18:30); Ingrid Nikolesić (AK Sljeme, 1:29:28)
2013. Krešo Babić (AK Maksimir, 1:21:43); Marija Vrajić (AK Maksimir, 1:27:37)
2014. Renato Pomahač (AK Sljeme, 1:16:33); Veronika Jurišić (AK Sljeme, 1:25:26)

Nakon toga trka ponovo mijenja ime u Hendrix polumaraton, a prvi pobjednici bijelog Stratocastera su:

2015. Nikola Špoljar (AK Sljeme, 1:19:48); Kimberly Remine (AK Sljeme, 1:28:37)
2016. Nikola Špoljar (AK Sljeme, 1:20:42); Veronika Jurišić (AK Sljeme, 1:27:59)
2017. Goran Murić (AK Forca, 1:19:10); Petra Kontić (AK Sljeme, 1:35:08)

2018. Ivan Maletić (IND, 1:21:33); Veronika Jurišić (AK Sljeme, 1:31:40)

Kao i svake godine, medalja je bila originalna i zahvaljujemo našem članu Dejanu Popeku na fotografijama iste.

Iz našeg kluba nastupilo je pet trkača sa sljedećim rezultatima:

Screen Shot 2018-04-15 at 12.18.27

Ban Trail

Organizatori ove potpuno nove utrke sa startom u Zaprešiću su članovi AK Mala atletska škola Zaprešić i T-run Prva škola trčanja u Zaprešiću / Motivacijsko trčanje.

Mala, ničim izazvana, ali iznimno motivirana skupina entuzijasta, okorjelih trekkera i trailera, zaljubljenika u aktivan život, planinara, hobi trkača i ljudi dobre volje koji svoje oduševljenje trail utrkama i trekkingom žele podijeliti sa svojim sugrađanima i mnogo šire, u nadi da će ih sve zaraziti željom za kretanjem po prirodi u dobrom društvu. Naravno, onima koji su već zaraženi, žele pružiti još jednu priliku za dobru zabavu i lijepo sportsko druženje.

ban

U želji da se promovira aktivan i zdrav način života, boravak u prirodi i kvalitetno provođenje slobodnog vremena, trail trčanje i trekking u Zaprešić dovode:

AK Mala atletska škola Zaprešić
T-run Prva škola trčanja u Zaprešiću / Motivacijsko trčanje.

Atletski klub Mala atletska škola Zaprešić atletski je klub osnovan 2015. godine, a usmjeren je na popularizaciju atletike u mlađim dobnim skupinama, prvenstveno kroz rad s djecom od prvog do četvrtog razreda osnovne škole, kako bi im se usadila ljubav prema atletici i prema sportu općenito. S obzirom na to da je atletika bazični sport, kroz atletsku školu djeca treningom razvijaju motoričke sposobnosti koje će im pomoći u daljnjem bavljenju nekim od sportova. S djecom, primjereno njihovim godinama, radi se na razvijanju natjecateljskoga duha kroz prijateljske susrete sa atletskim klubovima iz Zagreba i Zaprešića.

Atletsku školu vode diplomirani kineziolozi i bivši atletičari, Tereza Lisičar i Daniel Galić.
Školu trčanja vode trenerica Tereza Lisičar i Damir Matan, pasionirani trail trkač.

Jučer ste se mogli natjecati na tri staze:

GROFICA ANKA (LIGHT): 7 KM / 200 M D+

Staza Grofica Anka pripremljena je za Light kategoriju, za rekreativnu utrku na koju su pozvali sve zainteresirane: grofice velike i male, roditelje, djecu, bake i djedove, kućne ljubimce, trkače, planinare, hodače, šetače i one koji će to tek postati… 7 kilometara pitome šume čekalo je na vas!

BANOVA (ACTIVE): 15 KM / 500 M D+ /  100 KN

Banova staza pripremljena je za Active kategoriju. Na 15 kilometara i cca 500 metara visinske razlike ova šumska ljepotica sprema adrenalinska iznenađenja i lijepe vidike na zaprešićki kraj. Za malo jače igrače i igračice.

JUNAČKA (CHALLENGER): 27,5 KM / 900 M D+ /  100 KN

Na 27,5 kilometara dugoj stazi od Zaprešića do marijagoričkih brega poznaju se junaci! Junačka staza poslastica je za najizdržljivije i najhrabrije trkačice i trkače, koji su spremni na izazove i iznenađenja koja skriva ova do sada neutabana staza.

Od naših članova nastupili su sljedeći i to svi na srednjoj Active Banovoj stazi.

Screen Shot 2018-04-15 at 12.29.06

Rezultati su bili sljedeći:

Renata Kenda i Stana Dolenac: 2:10:16;

Kristina Markić: 1:52:44;

Mirjana Mandić: 2:27:12

Čestitamo svima koji su jučer trčali i idemo dalje, samo jako!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s