Samoborci su opet trčali za one kojima najviše treba. Na humanitarnoj sportskoj akciji Velika srca trče 2018, održanoj u bivšoj vojarni u nedjelju, 2. prosinca sudjelovalo je 524 sudionika, uz 30-ak volontera, od kojih su neki sportaši, a neki građani željni pomoći. Ukupno su istrčana 5.524 kruga čime je prikupljeno najviše sredstava do sad.
Donacijama sudionika prikupljeno je 16.885 kuna te 7.000 kuna u poklon bonu kontrolora letenja, koji će još i kupiti božićne darove za svih 30 štićenika i tako udvostručiti iznos prikupljen na samoj manifestaciji.
Akciju je petu godinu za redom organizirao Klub cestovnog i planinskog trčanja Samobor s ciljem prikupljanja sredstava za pomoć djeci, štićenicima Udruge Nova budućnost.
Svi sudionici, redom “ljudi velikog srca”, trčali su (ili odšetali) krugove dužine 720 metara i time podržali akciju svojim doprinosom. Naime, svaki je od sudionika akcije “Velika srca trče” sudjelovao svojim prilogom, ali su i svakim istrčanim krugom dodatno doprinijeli povećanju iznosa koji osiguravaju Hrvatska udruga kontrolora letenja i Hrvatski strukovni sindikat kontrolora letenja, kroz poklon bonove i darove. Prije starta, ali i za vrijeme trčanja, sudionike je, a posebno djecu, bodrio i sveti Nikola.
Iako je ova akcija humanitarnog, a ne natjecateljskog karaktera, izdvojimo one koji su istrčali najveći broj krugova. To su Matko Reder s 60 krugova te Goran Herceg i Martin Rešetar s 52 kruga. Kod žena je najviše krugova nanizala Irena Čorko Meštrović, prešavši 44 kruga.
Organizatori zahvaljuju svim sudionicima velikih srca koji su pomogli ugrijati mala dječja srca i uljepšati im blagdane.
Da naše akcije mogu potaknuti ljude na humanost i motivirati za neke više ciljeve, dokazuje priča jednog našeg trkača, Zvonimira Markića,koju prenosimo u izvornom obliku:
„Danas su Samoborci i njihovi gosti pokazali da imaju veliko srce. Nas više od pet stotina nizali smo krugove u bivšoj vojarni, a sav prihod od utrke namijenjen je udruzi Nova budućnost koja skrbi za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi.
Ti klinci žive tu blizu nas. Često ih viđam dok treniram ili šećem psa u kvartu. Promatrao sam ih i danas. Vidio sam na tim dječjim licima sreću i uzbuđenje, ali i nelagodu. Vjerojatno zbog tolikih ljudi koji su došli samo zbog njih. Sigurno je da nisu navikli na toliko pažnje. Mi u Samoboru njihov dom zovemo Španjolska kuća i do prije nekoliko godina znao sam se zapitati tko su ti ljudi koji imaju toliko djece i zašto onda još ta djeca stalno dovode prijatelje u dvorište na igru…
Puno ih je i uglavnom se po godištima drže skupa. Vjerojatno se tako osjećaju sigurnije.
Iskreno se divim ljudima koji sa tom djecom žive i rade. Vidim veliku razliku kada pogledam tu djecu i onu ostalu koju roditelji drže za ruke. Ne znam ju opisati, ali ona je vidljiva. Možda u pogledu, pokretu, bilo čemu, ne znam. Ali bol nije moguće sakriti. A ona je, nažalost, negdje duboko pustila korijen u srcima te djece za koju možda nitko nije htio da se rode. Čuva li netko negdje njihov prvi zub, je li prva riječ ostalane gdje zapisana, prepričava li netko kakav njihov nestašluk praveći se da je ljut?
Sve čestitke KCIPTu Samobor, organizatorima ove divne utrke. Dali su nam svima mogućnost da pomognemo toj djeci. Barem ovako, na jedan dan.
Ujedno, bio je to i dobar trening . Za mene, svakako. Sreo sam prijatelja iz rane mladosti. Povremeno se vidimo na kakvoj utrci, ali samo na startu jer Matko ide puno brže. Sa noge na nogu, održavali smo “conversational pace” na 5:10, stigao sam ispovijediti svoj ljubljanski “grijeh”, kako nisam uspio ići ispod dva sata. “Ajd, sad ćemo” – veli Matko.
Hvala, stari prijatelju. Hvala na pejsanju, rehidraciji i povjerenju. Sjajno si me vukao. Nije to bila prava utrka, nije bilo službenog rezultata. Ostaje zapis sa mojega sata, vjerojatno nije skroz točan. Pauzirao sam ga pola minute na prvoj okrepi, ali išao sam dosta ispod dva sata. „No human is limited“ – zaključuje veliki Eliud Kipchoge.“
Još jednom, hvala Zvone na divnoj priči, a za ostale, njegov prijatelj Matko je isti onaj koji je danas odvalio maraton sa pretrčanih 60 krugova, trčeći cijelo vrijeme i pokazao kako veliko srce može pomoći malima. Hvala!
Hvala svima još jednom!
Hvala Petri na uvodu i Zvonetu na sredini teksta.
Klub cestovnog i planinskog trčanja Samobor 